27-GODIŠNJI Ross Hunt iz Newporta u Južnom Walesu, u znak podrške drugim očevima, odlučio je progovoriti o postporođajnoj depresiji koja mu je dijagnostifikovana nakon rođenja kćerke Isabelle u aprilu 2017. godine.
Smatra da se o toj temi ne govori dovoljno, a siguran je u to da mnogi očevi prolaze kroz ono s čim se i sam suočio. I sada, kada je njegova supruga Rachel trudna drugi put, boji se šta bi se moglo dogoditi.
“Bojim se da se ne vratim na stanje u kojem sam bio kada se Isabelle rodila. Mnogi roditelji prolaze kroz ovo, no ne žele o tome govoriti. Da nije bilo moje Rachel, ne znam šta bih učinio”, rekao je Ross.
“Da budem iskrena, bio je to ozbiljan izazov. Taman sam rodila i imala sam dijete o kojem sam se morala brinuti, a istovremeno je i suprug bio taj koji je trebao moju pomoć. Koliko god da mu je bilo teško, meni je bilo još i teže”, rekla je njegova supruga, a prenosi Daily Mail.
Ross je trenutno na lijekovima, za koje se Rachel nada kako će mu pomoći do septembra kada ona treba roditi njihovo drugo dijete. Takođe, oboje misle da je na njegovo stanje uticao jedan događaj iz Rossovih tinejdžerskih dana.
“Kada sam imao 17 godina, jedan je moj prijatelj umro tokom našeg izlaska. Bilo je to jako traumatično iskustvo, a rođenje kćerke vratilo me u to vrijeme. Bio sam užasno uplašen”, ispričao je i Ross i opisao kako se osjećao kada se njegova supruga morala vratiti na posao, a on morao brinuti o Isabelle.
“Osjećao sam se užasno loše, kao da me moje dijete ne voli i ne želi provoditi vrijeme sa mnom. Stalno sam razmišljao o tome kako bi naša kćerka više voljela biti s mamom, nego sa mnom”, ispričao je Ross koji o svojoj bitci s postporođajnom depresijom govori i putem društvenih mreža.
“Muškarci ne govore o ovom problemu, pa sam odlučio ohrabriti ih. Još uvijek se borim s depresijom, a iskreno, bojim se što me čeka u septemrbu kad će supruga roditi naše drugo dijete.
Većina ljudi u stanju je lako prepoznati znakove postporođajne depresije majke, ali ne i u očeva u kojih se ti znaci često pogrešno tumače ili jednostavno zanemaruju, navedeno je u britanskoj studiji nedavno objavljenoj u magazinu Journal of Mental Health.
