Osteoartritis je najčešći oblik bolesti zglobova i vodeći uzrok boli i funkcionalnih ograničenja diljem svijeta. Prvenstveno utječe na koljena, kukove, šake i kralježnicu, a karakterizira ga progresivna degeneracija zglobne hrskavice, tkiva koje prekriva krajeve kostiju i omogućuje klizanje zglobnih površina bez trenja. Kada se hrskavica stanji ili pogorša, kretanje postaje otežano. Može se pojaviti bol, ukočenost i upala, što potencijalno ugrožava normalne dnevne aktivnosti. Uprkos desetljećima istraživanja, jedan od najvećih izazova u liječenju osteoartritisa ostaje slaba sposobnost hrskavice da se spontano regenerira. Danas dostupne terapije mogu smanjiti simptome i poboljšati kvalitetu života, no ne postoje odobreni lijekovi koji mogu rekonstruirati izgubljeno tkivo ili preokrenuti degenerativni proces. U uznapredovalim slučajevima, zamjena zgloba protezom često predstavlja jedino trajno rješenje. U tom kontekstu, sve veću pozornost privlači linija istraživanja usmjerena na reaktivaciju prirodnih mehanizama popravka hrskavice ciljajući određene molekule uključene u starenje tkiva. Pregled objavljen u oktobru 2026. u časopisu Bone Research identificirao je enzim 15-hidroksiprostaglandin dehidrogenazu (15-PGDH) kao jednu od najperspektivnijih meta za razvoj budućih regenerativnih terapija za osteoartritis, uz naglasak da je put do kliničke primjene još dug. Ovaj interes temelji se na studiji koju su istraživači sa Sveučilišta Stanford objavili 2025. u časopisu Science. Istraživanje je pokazalo da blokiranje 15-PGDH može potaknuti stvaranje nove hrskavice, poboljšati strukturu zglobova i smanjiti bol u eksperimentalnim modelima osteoartritisa. Rezultati su uočeni kod miševa i u ljudskom tkivu proučavanom u laboratoriju te su otvorili novu liniju istraživanja u pokušaju transformacije osteoartritisa iz bolesti koju treba liječiti u stanje koje treba popraviti.
Kako bi testirali svoju hipotezu, autori su koristili eksperimentalni inhibitor 15-PGDH, molekulu koja može smanjiti njegovu aktivnost. Rezultati, objavljeni u časopisu Science, pokazuju da je kod starijih miševa tretman potaknuo značajnu regeneraciju zglobne hrskavice. Slični učinci uočeni su u modelima osteoartritisa uzrokovanog ozljedama koljena, stanja koje se često koristi u laboratorijima za simulaciju nekih aspekata ljudske bolesti. Osim ponovnog rasta hrskavice, životinje su pokazale smanjenje nekoliko pokazatelja povezanih s bolovima u zglobovima. Posebno važan aspekt odnosi se na kvalitetu tkiva nastalog nakon tretmana. Prema autorima, novostvorena hrskavica ima karakteristike hijaline hrskavice. To je vrsta tkiva koja normalno oblaže zdrave zglobne površine i osigurava otpornost, elastičnost i sposobnost apsorpcije mehaničkih opterećenja.
Jedan od najinovativnijih aspekata istraživanja odnosi se na mehanizam kojim dolazi do regeneracije. Mnogi pristupi razvijeni posljednjih godina za popravak hrskavice temelje se na korištenju matičnih stanica ili stanica uzgojenih u laboratoriju. Međutim, u ovom slučaju autori su primijetili da se čini da proces prvenstveno ovisi o stanicama koje su već prisutne u zglobu, to jest o hondrocitima. Zahvaljujući visokosofisticiranim genetskim i molekularnim analizama, istraživači su pokazali da blokiranje 15-PGDH mijenja ponašanje tih stanica. Populacije stanica povezane s degenerativnim procesima smanjuju se, a one uključene u proizvodnju izvanstanične matrice, kombinacije kolagena, proteoglikana i drugih tvari koje tvore hrskavičnu kostur, povećavaju se. Drugim riječima, tretman ne dodaje nove stanice zglobu, već se čini da "reprogramira" postojeće, reaktivirajući funkcije popravka koje imaju tendenciju opadanja s godinama i bolešću.
Kako bi testirali je li fenomen relevantan i za ljude, grupa sa Stanforda analizirala je uzorke hrskavice dobivene od pacijenata koji su podvrgnuti operaciji zamjene koljena. U tim tkivima, blokiranje 15-PGDH također je induciralo biološke signale u skladu s povećanom regenerativnom aktivnošću i stvaranjem nove hrskavice. Iako su to još uvijek eksperimenti provedeni izvan ljudskog tijela, rezultati sugeriraju da bi mehanizam uočen u životinjskim modelima mogao biti prisutan i u zglobovima pacijenata. Istraživanje je posebno značajno jer se bavi jednim od glavnih ograničenja liječenja osteoartritisa: nedostatkom tretmana koji mogu izravno djelovati na biološke uzroke degeneracije zglobova. Danas terapijski pristup uključuje prilagođenu tjelesnu aktivnost, kontrolu tjelesne težine, fizioterapiju, lijekove protiv bolova i protuupalne lijekove, injekcije te, u najnaprednijim slučajevima, protetsku kirurgiju. Sada, ako se laboratorijski rezultati potvrde u kliničkim ispitivanjima, buduće liječenje osteoartritisa moglo bi izravno ciljati na popravak tkiva koje je bolest zahvatila, a sada za to postoje realni izgledi koji su se, do prije nekoliko godina, činili teško zamislivima.
Izvor: jutarnji
