Gavrilović koji je preminuo u 75. godini će danas biti sahranjen na groblju na Pobrđu a na komemorativnom skupu koji je održan jutros u Banskom dvoru u Banjaluci od njega su se oprostili bivši i sadašnji igrači “crveno-plavih”, saradnici, prijatelji, poznanici…
U Borcu je proveo skoro pola vijeka, a 2014. godine otišao je u penziju uz davno stečeni status klupske legende.
“Ti si me naučio šta Borac znači Banjaluci i pokazao si nam kako da budemo ljudi a ostao si dostojanstven iako ti je učinjena nepravda. Nikada te nećemo zaboraviti”, kazao je Stojan Malbašić, predsjednik Borca.
Za Gavrilovića kažu da je bio džentlmen u kopačkama, a van terena banjalučki frajer starog kova čijim venama je tekla “crveno-plava” krv. Navedeno je da bio istinska ljudska gromada.
“Neki ljudi izrastu u gromadu i to kod drugih izazove zlobu i zavist. Međutim, ima i onih koji rasti, budu sve veći i poštovani. On je bio najveći od svih ‘borčevaca’. Takav je bio Neno. Fudbal je za njega bila čast i viteštvo a Borac druga kuća čiji je bio važan stub. On je sebe utkao u Borac i Banjaluku i treba da razmislimo da li smo mu uzvratili istom mjerom. Dok je bio u bolnici išao sam mu u posjetu i uglavnom bi ćutali ali bi se kroz to ćutanje i najbolje ispričali”, kazao je poznati banjalučki književnik, novinar i publicista Tomo Marić dodavši da mu fotografija sa Nenom i Josipom Pelcom više znači nego one sa Peleom i Maradonom.
Goran Đukić, nekadašnji kapiten, sportski direktor Borca a sada uposlenik Fudbalskog saveza Republike Srpske kazao je da je Nenad Neno Gavrilović svima bio kao otac.
“Svima nam je prvo prilazio sa ljudske strane i zato je bio više od trenera. Volio je i bio Borac”, kazao je Đukić.
Nenad Gavrilović je rođen u Banjaluci, 11. avgusta 1947. a prvu utakmicu za Borac odigrao je u Puli protiv Istre, 25.juna 1966.
Na terenu je plijenio svojim fudbalskim umjećem, srčanost je bila drugo ime za njegovu igru, a tokom karijere nikada nije dobio crveni karton.
Bio je bio dio generacije koja je “crveno-plave” vratila u Prvu ligu Jugoslavije 1970. a četiri godine kasnije igrao je i finale Kupa Jugoslavije. Nakon igračke karijere, posvetio se trenerskoj. Bio je član stručnog štaba Husnije Fazlića kada je Borac osvojio Kup Jugoslavije, a svoj trenerski pečat dao je i u osvajanju prvenstva Republike Srpske. Biran je u najboljih jedanaest našeg kluba svih vremena, u akciji koju je sproveo “Glas Srpske”.
nezavisne novine
