12. Maja 2020.

One Slam Wonders I: Raketa, Litvanski Lav i 60s sreće

Big Portal

Najveći trofej u tenisu cilj je svakog klinca koji se prihvati reketa i reći da je neko osvojio “samo“ jednu nepravedno je po sebi. Pa ipak, za neke od onih sa predstojeće liste to jeste tačno. Od drugih opet, niko nije ni očekivao da će osvojiti teniski sveti gral.

U Open eri, od 1968. godine, ukupno je 24 tenisera koji su osvojili jednu Gren slem titulu. Najčešće se to dešavalo na Rolan Garosu, čak deset puta – pre Rafaela Nadala to je bio Slem sa najviše iznenađenje na kojem su šansu vrebali šljakaši koji u prošlosti često nisu ni bili konkurentni na drugim podlogama. Trofej na Australijan openu jedini je za šestoricu tenisera, a po četiri puta takav slučaj imamo na Vimbldonu i na US openu.

AUSTRALIJAN OPEN

Mark Edmondson (1976) – pravo niotkuda

U tom trenutku Edmondson je bio 212. na ATP listi, što je i do danas najniži rang za Gren slem šampiona. Poslednji je Australijanac koji je slavio u Melburnu, u karijeri je osvojio šest titula i bio je 15. na svetu, a na Gren slem turnirima još dvaput je stizao do polufinala – u Melburnu 1981. i godinu dana kasnije na Vimbldonu. Još uspešniji bio je u dublu sa pet Gren slem trofeja.

Te 1976. godine na putu do titule savladao je dvojicu australijskih velikana i dvojicu prvih nosilaca – Kena Rouzvola u polufinalu i Džona Njukomba u finalu.

Rosko Taner (januar 1977) – kontroverzni Raketa odložio finale Vimbldona

Jedan od najboljih servera u istoriji tenisa, najbrži servis išao mu je 245 km/h, a na US openu u meču sa Borgom čak je srušio mrežu servisom. Plavokos, zgodan, zarađivao je mnogo novca i od sponzora, dogurao je do četvrtog mesta na svetu, a na jedinom Gren slem turniru koji je osvojio pobedio je u finalu prvog nosioca Giljerma Viljasa u tri seta (prethodno je dobio i Rouča, Fila Denta, Rouzvola).

Taner je ipak najpoznatiji po legendarnom vimbldonskom finalu 1979. godine sa Bjernom Borgom. Tada su ga iz američke televizije, koja je prvi put direktno prenosila finale Vimbldona, zamolili da malo odloži početak kako bi se njihovi komentatori namestili. U početku je odbio, da bi posle izmislio da mu je muka i otišao do toaleta. Na terenu je pružio herojski otpor, ali je Borg bio bolji u pet setova.

Na Vimbldonu je još dvaput igrao u polufinalu, baš kao i na US openu, a ukupno je osvojio 16 trofeja.

Po završetku karijere “Raketa“ je više bio u medijima zbog skandala i problema sa zakonom. Iza sebe ima tri braka i pet ćerki sa kojima je u promenljivim odnosima, a nekoliko puta je hapšen jer nije plaćao alimentaciju i jer je pisao čekove bez pokrića.

Vitas Gerulajtis (decembar 1977) – istorijska izjava Lava

“Neka to bude lekcija za sve vas – niko ne pobeđuje Vitasa Gerulajtisa 17 puta u nizu“. Legendarna izjava posle pobede nad Džimijem Konorsom kojoj je prethodilo 16 uzastopnih poraza.

Tom izjavom Litvanski Lav, koji je nastupao pod zastavom SAD, upisao se u istoriju, ali u teniskom svetu uradio je mnogo toga. Titulu u Melburnu osvojio je pobedom nad Džonom Lojdom u pet setova u finalu, a bio je blizu trofeja i na ostalim Slemovima – u finalu Rolan Garosa 1980. godine izgubio je od Bjerna Borga, sezonu ranije u finalu US opena od Džona Mekinroa, dok je na Vimbldonu dvaput igrao polufinale i 1977. godine izgubio je od Borga tek sa 8:6 u petom setu.

Ukupno je osvojio 26 titula i bio je treći na ATP listi, a u karijeri bi verovatno postigao i više da nije imao tako žestoke rivale i da nije mnogo voleo noćni život.

Sa 40 godina Gerulajtis je tragično preminuo kada se otrovao karbon monoksidiom na bazenu u kući jednog svog prijatelja.

Brajan Tičer (1980) – jeste li čuli za njega?

U finalu je u tri seta pobedio Kima Vorvika, koji je prethodno iznenadio Giljerma Viljasa. Bilo je to jedino Slem finale za obojicu, a Tičer je prethodno savladao i Meknamaru i Meknemija. Pre tog turnira, Tičer je izgubio u četiri uzastopna finala.

Tičer je još samo dvaput dogurao do Gren slem četvrtfinala, ali uspeo je da osvoji osam singl titula i da dođe do sedmog mesta na svetu uprkos tome što mu je sa samo 19 godina dijagnostikovan artritis, prvobitno u vratu i kičmi.

Posle igračke karijere bio je trener, radio je između ostalih i sa Andreom Agasijem i Gregom Rusedskim, a sada vodi tenisku akademiju u Južnoj Kaliforniji.

Petr Korda (1998) – sumnja se sumnja…

U četvrfinalu je preokrenuo 0-2 u duelu sa Jonasom Bjorkmanom, da bi u polufinalu za rivala imao Slovaka Karola Kučeru, koji je prethodno napravio senzaciju i izbacio Pita Samparsa. Korda je pobedio Kučeru, da bi u finalu deklasirao Marsela Riosa sa 6:2, 6:2, 6:2.

Pre turnira saznao je da mu je žena trudna i kaže da ga je to nosilo u Melburnu. Ipak, ta sezona bila je i najbolja i najgora u njegovom životu, posle četvrtfinala Vimbldona sa Timom Henmanom bio je pozitivan na nandrolon – proces se odužio, na kraju je suspendovan, ali je Korda svakako već bio rešio da se povuče. Naknadno je Rios spekulisao o tome da li je Korda bio dopingovan i kada je osvojio Melburn.

Svoje prvo Gren slem finale igrao je još 1992. godine na Rolan Garosu, dobio je Čerkasova i Lekonta, ali ga je u finalu u tri seta dobio Džim Kurijer. Levoruki Čeh ukupno je osvojio deset trofeja, bio je i drugi teniser sveta, a ne računajući dva nastupa u finalima, nikada nije prošao dalje od četvrtfinala na nekom od Slemova.

Sa suprugom Reginom ima troje dece i živi u SAD – dve ćerke su profesionalne golferke, a sin Sebastijan je teniser, osvajač juniorskog Australijan opena 2018. godine i trenutno 224. na ATP listi.

Tomas Johanson (2002) – “pecaroš” sa titulom

Do tada na prethodna 24 nastupa na Gren slem turnirima nije prošao dalje od četvrtfinala, pa je Šveđanin postao senzacionalni šampion u Melburnu. Na turnir je došao kao 16. nosilac, u četvrtfinalu je savladao Bjorkmana i u polufinalu Jirija Novaka, da bi u finalu bio bolji od Marata Safina uprkos tome što je izgubio prvi set.

Rus je bio veliki favorit, ali još jednom je pokazao koliko je nepredvidljv i smireni Johanson se upisao u istoriju. Prethodno su ispali Hjuit, Kuerten, Kafeljnikov, Grožan, a Agasi zbog povrede nije branio titulu. Tada je Johanson na najefektniji način demantovao priče da nije dovoljno mentalno stabilan kada treba.

Ubrzo posle toga Šveđanin je povredio koleno, bilo je pitanje hoće li ikada više moći da igra na vrhunskom nivou, ali 2005. godine dogurao je do polufinala Vimbldona i u tesnom okršaju izgubio od Endija Rodika. Te sezone uzeo je i poslednju, devetu titulu u karijeri, a svojevremeno je bio i sedmi na svetu.

Johanson je strastveni pecaroš i trenutno je trener Davida Gofana, a radio je i sa Marijom Sakari i Filipom Krajinovićem.

ROLAN GAROS

Andres Himeno (1972) – najstariji šampion

Jedan od pionira profesionalnog tenisa, jednoručni bekhend i elegantni stil. Himeno je i dalje je najstariji čovek koji je osvojio svoju prvu Gren slem titulu – tada je imao 34 godine i 301 dan, a u finalu je savladao Francuza Patrika Proisija. Tri godine ranije stigao je do finala Australijan opena, ali izgubio je od Roda Lejvera.

Rođen u Barseloni u porodici koja je volela tenis, rano je pokazao talenat i interesovanje, pa je izrastao u specijalistu za šljaku. Posle karijere je radio kao komentator, imao i tenisku akademiju, a u poznom životnom dobu upao je u ekonomske probleme, pa su 2011. godine Nadal, Ferer, Robredo i Felisijano Lopes organizovali egzibicijuz za pomoć Himenu.

Preminuo je prošlog oktobra u 83. godini.

Adrijano Panata (1976) – titula, pa tuga

Njegov otac Asencio radio je u jednom teniskom klubu i Adrijano je od starta bio upućen na beli sport, a izrastao je u ofanzivnog tenisera koji je voleo da ide na mrežu. Harizmatičan van terena, bez dlake na jeziku, postao je ikona u Italiji i šire, a te 1976. u četvrtfinalu je savladao Borga i u finalu Harolda Solomona u četiri seta.

“Bio sam srećan 60 sekundi posle tog finala i to je bilo to. Već do svečane večere sam bio vrlo tužan, osećao se prazno i bio sam depresivan naredne tri nedelje“, rekao je posle Panata.

Posle toga nikada nije prošao dalje od četvrtfinala na Slemovima, ali osvojio je deset titula, uglavnom na šljaci, i bio je četvrti na svetu.

“Nisam tu pobedu posvetio ocu, majci, ženi ili sinu. Posvetio sam je sebi“, rekao je o svom trofeju u Rimu, koji je osvojio koju sedmicu pre Rolan Garosa.

Pjetranđeli i Borg smatrali su ga tipom igrača koji je mogao da bude u vrhu veoma dugo, ali kao što često biva, izostala je potpuna posvećenost, sa njome i dugovečnost.

Posle karijere je bio direktor turnira u Rimu i selektor Dejvis kup reprezentacije Italije, a i danas s vremena na vreme uzburka duhove otvorenošću u intervjuima.

U drugom delu naše priče govorićemo o preostalim teniserima koji su jedini Slem osvojili na Rolan Garosu – između ostalih, o Noi, Čengu, Musteru…

Sport klub

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare