20. Septembra 2019.

Omladina oštrog uma i kratkog pamćenja

Big Portal

POKOLENjE Z I VISOKA POLITIKA


Glavna osobenost pokolenja Z je odbacivanje ideološkog radikalizma. Ovu generaciju ne fasciniraju ličnosti poput Trampa, Aleksandrije Okasio-Kortez, Sandersa i drugih krajnje „levih“, odnosno „desnih“ političara. Z birači su lišeni revolucionarnog duha i brzo shvataju različite tehnologije koje se koriste u masovnoj propagandi

Američka organizacija Young America’s Foundation sprovela je sveobuhvatno istraživanje o ideološkim pogledima pokolenja Z (rođeni od sredine 1990-ih do ranih 2000-ih), jer će oni činiti većinu birača na izborima 2020. godine.
Rezultati su mnoge zabrinuli, jer je pokolenje Z pokazalo „najsloženije političke poglede u američkoj istoriji“. Eksperti su priznali da ne mogu da predvide do početka izbora sledeće godine za koga će glasati najmlađi birači, pri čemu dodatno ulje na vatru doliva saznanje da čak 80 posto ovog pokolenja ima čvrstu nameru da izađe na izbore.
Glavna osobenost pokolenja Z je odbacivanje ideološkog radikalizma. Druga osobenost je da ih uopšte ne fasciniraju ličnosti poput Donalda Trampa, Aleksandrije Okasio-Kortez, Bernija Sandersa, i drugih krajnje „levih“, odnosno „desnih“ političara. Z birači su lišeni revolucionarnog duha i brzo shvataju različite tehnologije koje se koriste u masovnoj propagandi. Pokolenje Z, što analitičare začuđuje, mahom ravnodušno prolazi pored levičarskih manifestacija tipa Occupy Wall Street ili Black Lives Matter, a još više ignorišu rasističke povorke poput Unite the Right Rally u Šarlotsvilu.

POLITIČKI PISMEN NARAŠTAJ Pretpostavlja se da je odbacivanje radikalizma prvenstveno posledica očigledne prakse pokolenja Z da se informiše preko vesti koje emituju društvene mreže. Prema njihovom mišljenju mreže pružaju objektivne i sveobuhvatne informacije zasnovane na proverljivosti činjenica. To dovodi do stvaranja kod mladih dvosmislenog i vrlo opreznog odnosa prema ličnostima političara, strankama ili bilo kom drugom društvenom fenomenu. U tom smislu se pominje i važno poređenje: milenijumsko pokolenje (rođeni početkom 80-ih godina do sredine 90-ih godina prošlog veka) prilično je radikalno za razliku od pokolenja Z i deli se, uslovno govoreći, na publiku Trampa („Foks“) i Demokratske partije („Si-En-En“).
Sledeća osobenost pokolenja Z je loša percepcija razlika između socijalizma i kapitalizma. Naime, u XXI veku obrazac tržišne ekonomije SAD se izmenio, tako što je mnogo toga preuzeo iz socijalizma. Drugim rečima, došlo je do mešanja dva sistema. Međutim, pokolenje Z je politički veoma „pismeno“, te jednostavno vidi ogromne mane oba sistema i ne daje prednost nijednom. Primer: B. Sanders, A. Okasio-Kortez i drugi levi radikali tvrde da svi stanovnici SAD treba da imaju besplatnu medicinsku zaštitu, a pripadnike pokolenja Z to uopšte ne fascinira. Naprotiv. Kolika je to demagogija vidi se uz pomoć jednostavnog računa da je besplatna medicinska zaštita moguća samo ako se federalni budžet poveća tri puta – tj. na 15 triliona dolara. Naravno da to nije moguće. Drugi primer: zagovornici kapitalizma u svojim govorima beskrajno ponavljaju da bogati ljudi stvaraju radna mesta, te im treba davati olakšice (poreske, visoke državne funkcije itd.). Realnost je naravno sasvim drugačija, jer od 2000. godine većina velikih američkih korporacija može da otvori stotine novih filijala i zaposli na hiljade radnika, ali to za njih nema smisla, jer je potražnja za njihovim proizvodima sasvim dovoljna. Da bi proširili posao, potrebne su im nove ideje i nove tehnologije. Uzmimo kao primer kompaniju Apple. Ima neverovatan novac, ali ne zna gde da ga uloži, odnosno potroši. U sličnoj situaciji su i kompanije poput Walmart, ExxonMobil, Amazon, United Health, CVS Health i mnogi drugi američki giganti. One se „kupaju u novcu“ i nemaju potrebu da se šire. Zbog toga je mantra „da bogati stvaraju radna mesta“ i da im je zbog toga potrebno smanjivanje poreza jednostavna laž. Na taj način pokolenje Z postupa ispravno kada ignoriše „klasične obrasce“ socijalizma i kapitalizma, ali se sve ne završava na tom opredeljenju.

INTERNET KAO „MESTO ŽIVLjENjA“ Ovo pokolenje ne prihvata ni ideološke obrasce i pritiske svojih roditelja i porodice uopšte, odnosno potpuno je ravnodušno prema političkim autoritetima. Bez obzira što je mlada generacija obrazovana, ima „oštar“ um, istraživanje je pokazalo i da ima i mane. Prva je da ima „kratko pamćenje“, što se objašnjava silovitim razvojem mobilne telefonije i računara. Život u visokotehnološkom svetu traži da se informacije upijaju, kao što sunđer upija vodu, ali istovremeno traži i stalno „čišćenje“ svesti od zastarelih činjenica. Dakle, pokolenje Z nema znanja o prošlosti i time apstrahuje istorijski kontekst politike.
Amerikanci stariji od 40 godina dugo grade karijere, pri čemu se sećaju političkih uspona i padova svojih idola (gradonačelnika, guvernera, kongresmena itd.). Z omladina je spremna da stalno menja one koji su na vlasti. Ovo je prva generacija u istoriji SAD koja može glasati za nepoznatog političara samo zato što joj stari političar izgleda preumorno. Stoga je Tramp u novembru 2020. godine u ozbiljnoj opasnosti.
Sama ideja da ljudi koji su rođeni u isto vreme obrazuju neku sociološku zajednicu i imaju zajedničke osobine koje se razlikuju od prethodnih i budućih pokolenja je nova. U tradicionalnom društvu nije bilo nikakvih „pokolenja“, jer su novorođeni rasli i starili zauzimajući mesta svojih roditelja, a svoja mesta ustupali svojoj deci, pri čemu se načelno nisu razlikovali.
Pogled na pokolenja se promenio s industrijskom revolucijom, urbanizacijom i pojavom masovnog društva, masovnih radnih mesta i masovnog obrazovanja. Naučna teorija o pokolenjima uspostavljena je od nemačkog sociologa Karla Manhajma u radu „Problem pokolenja“. Svi rođeni u roku od 20 godina pripadaju istoj generaciji, mada ćemo videti da će se u budućnosti, s komplikovanijom klasifikacijom, ovi periodi početi smanjivati na 10 godina ili čak manje.
Označavanje generacija raznim slovima abecede plod je generacijskih teorija koje su formulisali američki istraživači Vilijem Štraus i Nejl Hove u knjigama „Pokolenja“ i „Četvrti preokret“. Početkom 1990-ih godina pomenuti autori predstavili su svetu svoju teoriju prema kojoj svakih 25 godina dolazi do smene pokolenja. Najvažnija osobenost svakog pokolenja dolazi blagodareći iskustvu usvojenom u detinjstvu. Ljudi koji dožive rat – cene mir. Oni koji su živeli u diktaturi – cene slobodu itd. Pokolenje Z koje danas stasava nije slušalo o industrijskoj i tehnološkoj revoluciji, jer se rodilo posle ovih događaja, ali zato žive u informatičkom svetu. Zapravo mesto „življenja“ pokolenja Z je internet, gde stiču informacije, komuniciraju, kupuju, igraju se. Oni ne poznaju svet bez interneta, za njih je on kao vazduh, bez koga se ne živi. To je pokolenje Z čiji su se prvi predstavnici rodili posle 1995. godine.
U njihovim radovima postoje klasifikacije istih generacija, počev od Stogodišnjeg rata. Njima dugujemo rasprostranjenu terminologiju The Greatest Generation, odnosno pokolenja pobednika u Drugom svetskom ratu, zatim njihova deca bebibumeri, slede generacija H, generacija Y (ili milenijalci) i generacija Z.

KLASIFIKACIJE I ISKUSTVA Označavanje pokolenja latiničnim slovima nije nikakav prirodni zakon već jedna od naučnih teorija koja je nastala pre nekoliko decenija. Ona se koristi jer je svima jasno da pokolenje ima neka određena svojstva koje druga nemaju, a slova se odlično pamte. Sve su popularizovali mediji i tako su se pojavile generacije X, Y i Z. Pokolenje Z – to su ljudi rođeni krajem devedesetih godina prošlog veka do danas.
Klasifikacija ide ovako: Veličanstveno pokolenje (1900–1923); Ćutljivo pokolenje (1923–1943), bebibumeri (1943–1963). Od sledećeg pokolenja ide obeležavanje latiničnim slovima, tako da je postbebibumersko pokolenje dobilo oznaku H (1963–1984). Ovo pokolenje još nazivaju izgubljenim ili „nepoznatim pokolenjem“. Oni su rasli tokom Hladnog rata. Bili su indoktrinirani ideologijom „seks–rok–droga“, zbog čega su mnogi iz pokolenja H rasli u nepotpunoj porodici, pri čemu je roditelj i radio tako da su rasli „samostalno“. U političkom životu ovo pokolenje je bilo malo aktivno zbog svog individualizma i egoizma, bili su nedovoljno patriotski raspoloženi u odnosu na njihove roditelje.
Pokolenje Y (1984–2000) raslo je uz talas globalnih promena: raspad SSSR-a, razbijanja Jugoslavije, rata (Irak, Avganistan…), terorističkih napada i različitih, uglavnom veštački izazvanih epidemija. U njihovo vreme stvoreni su novi simboli – povezani s informacionim tehnologijama i internetom. Blagodareći internetu i društvenim mrežama ovo pokolenje video-igrača dobilo je medijski naziv „pokolenje velikog palca“, zbog sposobnosti da kucaju SMS palcem jedne ruke.
Pokolenje Z (prema različitim klasifikacija, rođeni 1990-ih godina, odnosno 2000. do danas). Ovom pokolenju su svojstveni pragmatizam i lična korist. Oni ne dobijaju od svojih roditelja onoliko koliko su milenijalci dobili od bebibumera. Mladi iz Z pokolenja su već žrtve velikih studentskih kredita (dugova), ne mogu da nađu posao i stradaju od hronične infatilnosti. Ako je milenijalce i bebibumere pre svega interesovalo šta kandidati za predsednika SAD mogu da učine za državu, to mlado pokolenje isključivo interesuje sopstvena budućnost. „Kakvu ću ja imati korist od izbora“ glavno je pitanje koje postavlja najbrojnija populacija starosti od 18 do 24 godine pred izbore 3. novembra 2020. godine. Od odgovora na ovo pitanje zavisiće i za koga će glasati. To znači da kandidati za predsednika SAD ne smeju potceniti Z elektorat, jer oni rešavaju ko će biti pobednik, a ko gubitnik izbora.

RAZAPETI IZMEĐU DVE REALNOSTI Zajedničke osobine pokolenja Z su da ih stare igračke ne interesuju već s tri godine starosti, ali se bave strategijama 5D. Ne umeju ništa da poprave u kući (tipa čišćenje odvodnih cevi, popravka vrata i sl.), ali i te kako znaju da izaberu kompjuter ili da daju modne savete – tu su, zapravo, eksperti. Cene ličnu slobodu, te se trude da ne učestvuju u svađama, protestima i nemaju asocijalne postupke (najmanja stopa kriminala i uopšte asocijalnih prestupa posmatrano generacijski). Biraju rad kod kuće.
Pokolenje Z je „povučeno u sebe“. Naime, sociolozi i psiholozi tvrde da ni u jednom pokolenju nema toliko introvertnih ličnosti kao u pokolenju Z. Oni nemaju potrebu da razgovaraju sa „živim“ ljudima (veze s društvom održavaju preko društvenih mreža i elektronskom prepiskom), nemaju potrebe za porodicom, ali su i rodno neopredeljeni (ne znaju da li su muškarci ili žene).
Pokolenje Z je sklono samoobrazovanju, tj. u njihovom sistemu vrednosti diploma prestižnog univerziteta nema vrednost, jer je podređuju ličnom, samostalnom obrazovanju. Proučavaju bilo koji problem koristeći mrežu informacija i poznavanja stranih jezika (uče ih ako su im interesantni).
Sledeća odlika je pojednostavljeno mišljenje. Mladi ovog pokolenja manje čitaju knjige i časopise, ne umeju da opišu lepotu i emotivne doživljaje. Sve svode na kratke tekstove (rezimee), a emocije izražavaju sličicama (emotikonima). Istovremeno, kolektivna odlika pokolenja Z je stalno prisustvo na internetu, kao i to da su izuzetno radoznali.
Pripadnici ove generacije su razapeti između dve „realnosti“: virtuelne i stvarne. Stalno „prate modu i trendove“. Ono što je danas u trendu – sutra nije, što dovodi do činjenice da nemaju trajnih uverenja. Skloni su filozofiji života „Uzmi sve što ti život pruža“, ali što pre, bukvalno ovog trenutka. Ne vole da grade karijeru, jer neomiljen posao neće raditi, dok im je status na poslu nevažan. Da bi se postao direktor, potrebne su godine napornog rada. To je za njih neprihvatljivo. Konačno – oni žele munjevit uspon, pri čemu mora biti vremena za putovanja i zabavu.

Piše: Zoran Milošević za pecat.co.rs

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare