“Sjećam se svih trenutaka. Razmjenjujemo ideje, stavove, emocije, strasti već 40 godina i to ne dolazi tako ‘sad mi je to kliknulo’. Kada bi mi nešto značilo, djeci bih ispričala priču iz svog odrastanja. Oni bi rekli: ‘To je kao da gledam film, zašto ti to ne zapišeš?’, a on bi rekao: ‘Moraš biti jako strpljiva, ti si nestrpljiva, pomoći ću ti, ali moraš biti strpljiva.’
Ruka koja me 40 godina držala na ramenu nije me zastrašivala. Uvijek me je podržavao, njegova ruka je i dalje tu. Teret koji sam nosila, a koji je ovakav i onakav, dodjeljuje se ljudima koji lete previsoko”, ispričala je Olivera, koja se sjeća samo lijepih trenutaka s Đorđem.
Jednom prilikom Đorđe je zamolio da s njim na pozornici zapleše uz njegovu pjesmu ‘Stari laloški valc’.
“Hajde, ti i ja, ti znaš koreografiju. Ulovio me na izazov. Mislila sam da će zaboraviti, kad budu ovacije, publika. Do jednog trenutka kad je krenuo instrumental, on silazi, pruža ruku, sad nema nazad. Pružila sam ruku i zakoračila, i dva – tri koraka, stavila sam ruku na njegovo rame, on je to fino odradio, okrenuo me i spustio prema sjedalu da siđem s pozornice. Kad me okrenuo toj publici, silazeći sam promašila stepenicu. Završilo se to: ‘Što piše na ulaznici, imaš li neke primjedbe?’, pitao je. ‘Nikad više ti neću reći’, rekla sam. To je bio trenutak otkrivanja njegove pozicije i s čim se on to, ne samo igra, već i bori. Što je njegov talent i kapacitet”, ispričala je emotivna Olivera.
Podsjetimo, Đorđe Balašević preminuo je u februaru u 68. godini.
Izvor:Kurir
