6. Marta 2021.

Obratite pažnju na znake: Šta je postporođajna depresija?

Big Portal

Mlada majka Ana B. iz Vrčina nestala je u četvrtak između 11 i 12 časova, pošto je ujutru uspavala decu, i u bademantilu, helankama i patikama, bez telefona i dokumenata, izašla iz kuće. Ana je bila majka dvoje dece, a drugo dete rodila je pre samo 20 dana. Njeno telo, posle potrage, pronađeno je juče u popodnevnim satima. Prema prvim informacijama, patila je od postporođajne depresije.

Ovaj tragičan događaj ponovo je pokrenuo temu postporođajne depresije i važnosti pisanja o njoj. Važnosti da se kod svih porodilja na vreme prepoznaju elementi depresije i pravovremeno reaguje.

Postporođajna depresija je mentalni poremećaj koji može da se javi posle porođaja i prema nekim istraživanjima, kod čak 80 odsto žena javi se depresija, u blažem ili jačem obliku. Ovaj vid depresije karakteriše intenzivno osećanja tuge, nemoći i beznadežnosti. Često ova osećanja, koja majka, ne očekuje i ne može da razume ili prihvati, prati osećanje krivice, stida, pa i samoprezira.

Trudnoća, pa i porođaj, dovode do značajnih hormonskih promena kod majke, prisutni su i akutni umor, zbunjenost, očekivanja i pritisci koji dolaze od drugih. Kada je reč o emotivnim problemima, treba razlikovati postporođajnu tugu ili tzv “Bejbi bluz” i postporođajnu depresiju.

1.Postporođajna tuga je stanje zabrinutosti, tuge, iscrpljenosti, osećaj gubitka kontrole nad emocijama, preplavljenost obavezama. Ovo stanje se javlja kod velikog broja majki, čak 80%, ali je ono blago i prolazno, i simptomi spontano prolaze prilagođavanjem novim uslovima.

2.Postporođajna depresija traje duže, simptomi su intenzivniji i zahtevaju stručnu pomoć. Karakteristični su problemi sa spavanjem, promene raspoloženja, apetita, intenzivna tuga, beznadežnost, praznina, često plakanje, sumnja usmerena na sebe, preterana briga pa čak i razmišljanja o samoubistvu. Važno je znati da se postporođajna depresija može dogoditi bilo kome!

Ukoliko simptomi depresije traju duže od dve nedelje, važno je zatražiti stručnu pomoć i obratiti se psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu. Nekada je dovoljno i kratko psihološko savetovanje, nekada je potrebno uzimati prepisane lekove. Pored stručne pomoći, važan je kontakt i podrška članova porodice i prijatelja.

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare