30. Jula 2019.

O starima u RS nema ko da brine

Big Portal

Stanovništvo u Srpskoj rapidno stari i sve je teže naći rješenje za njegu i podršku starim ljudima, pa su mnoge usamljene bake i djedovi prepušteni neobučenim, samozvanim njegovateljima, koji rade na crno. Upozoravaju na to stručnjaci iz oblasti socijalne zaštite i zbrinjavanja starih, a da je situacija alarmantna svjedoče i primjeri iz svakodnevnog života.

Njegovatelji i gerontodomaćice, koji bi pomagali starijim ljudima, traže se svakodnevno. Neke porodice su spremne da ih plate suvim zlatom, ali ih ne mogu naći. Kako to izgleda, pokazuje i priča jedne porodice iz Banjaluke.

–Naša majka, koja je prešla devedesetu, ima petoro djece i desetoro odraslih unučadi i svi smo situirani, pa nam novac nije problem. Željeli smo da naša majka duboku starost proživi u svojoj kući, ali nismo mogli naći odgovarajućeg njegovatelja, koji bi bio stručan, empatičan i spreman da prihvati takvu odgovornost – kaže naš sagovornik, koji je, iz porodičnih razloga, želio da ostane anoniman.

Ova porodica je na kraju majku smjestila u jedan privatni dom za stare, ali i u toj ustanovi, koja slovi kao jedna od najboljih, kažu, ima problema, jer nemaju dovoljno osoblja. Još je veći problem, dodaje, naći mjesto u pristojnom domu.

Ova porodica za svoju majku i baku, kojoj je potrebna danonoćna njega, plaća smještaj oko 1.000 KM mjesečno, plus stotinjak maraka za dodatne lijekove i usluge, koje ne obuhvata ugovoreni paket. Naš sagovornik priznaje da je za većinu porodica u RS to trošak koji, i pored najbolje volje, ne mogu podnijeti. Sigurna i ušuškana starost je, očigledno, postala luksuz rezervisan za bogate.

Ovakva situacija je, u društvu u kakvom živimo, očekivana, tvrdi Ljubo Lepir, profesor na katedri za socijalni rad banjalučkog Fakulteta političkih nauka i bivši pomoćnik ministra zdravlja RS.

–S jedne strane, obučeni njegovatelji iz RS masovno odlaze u Njemačku, Austriju, Švajcarsku i druge zemlje, u kojima mogu zaraditi mnogo više nego kod nas. Ustalom, zato su i završavali obuke za njegovatelje – da bi mogli otići odavde. S druge strane, stanovništvo u RS stari, ljudi žive sve duže i sve je više onih kojima je u trećoj dobi potrebna pomoć – kaže Lepir.

Dodaje da je većina porodica u RS spremna da za brigu o ostarjelom članu u kući plati do 500 KM mjesečno, a za toliko novca se ne može dobiti njega 24 sata dnevno. Zato se, kaže, dešavaju razne kombinacije, pa tako jedna osoba preuzme brigu o dvije ili tri bake uporedo. To se radi, najčešće, “na crno”.

Kod nas briga o starima, dodaje Lepir, nije zakonski regulisana kao privredna djelatnost, pa se mnogo toga radi mimo zakona, stihijski i bez poštovanja minimalnih standarda.

–Tako je, recimo, Zakonom o socijalnoj zaštiti RS definisana mogućnost hraniteljstva za stare osobe i mi smo jedini u regionu koji imaju tu uslugu. To je, međutim, definisano samo kroz sistem socijalne zaštite: centri za socijalni rad daju odgovarajućim osobama status hranitelja, upućuju im starije osobe o kojima će brinuti i vrše nadzor nad tom uslugom – objašnjava Lepir.

Dodaje, međutim, da ima dosta slučajeva da to rade i ljudi koji nemaju status hranitelja, nego, jednostavno, u svoju kuću ili stan, bez ikakvog nadzora, prime po nekoliko starih ljudi i naplaćuju im boravak 600 do 800 KM mjesečno.

S druge strane, u Srpskoj nisu propisane usluge gerontodomaćica, kakve postoje u Srbiji ili Hrvatskoj. To su domaćice koje pomažu bakama i djedama, koji su pokretni i relativno zdravi, pa im ne treba njega, ali ipak ne mogu da žive samostalno, da sami kuhaju, spremaju kuću, odlaze na pijacu.

Ono što u Srpskoj nedostaje su i dnevni centri za stare po selima, kakvi postoje u Vojvodini. U mnogim selima i zaseocima je ostalo svega po nekoliko baka, koje ne mogu da žive same, a ne žele da posljednje dane provedu daleko od kuće u kojoj su izrodile djecu i proživjele mladost.

U takvim selima dovoljno je da u jednoj kući postoji okupljalište i jedna ili dvije zaposlene osobe, koje će obilaziti stare u domaćinstva, praviti im društvo, pomagati u kućnim poslovima i, ako je potrebno, odvesti ih ljekaru. I to je, tvrdi Lepir, prilika za mali privatni biznis ili za nevladine organizacije.

Domovi bez uslova za život dostojan čovjeka
Ljubo Lepir tvrdi da je u posljednje tri godine u Republici Srpskoj više od 50 privatnih domova za stare dobilo dozvolu za rad, mada neki od njih, kako kaže, “ne ispunjavaju ni elementarne standarde”.

–Neki od tih domova ne pružaju uslove za život dostojan čoveka, a ipak im se progledalo kroz prste. To nije ni dobro, ni humano, a u krajnjoj liniji ni dugoročno održivo – kaže Lepir.

U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS, međutim, tvrde da u Srpskoj radi samo 39 privatnih domava za stare, te još tri čiji je osnivač Vlada RS, i da svi ispunjavju propisane standarde.

Lepir ocenjuje da solidan privatni dom za stara lica mora da odgovara i interesima osnivača – vlasnika, koji želi da zaradi, i interesima starih ljudi, koji hoće da imaju udoban život i obezbijeđene usluge, ali i interesima zaposlenih, koji očekuju redovne i solidne plate za težak i odgovoran posao koji obavljaju.

–Ko kaže da to nije moguće pomiriti, taj nije u pravu. Moguće je, ali pod uslovom da jedna strana ne očekuje besplatnu uslugu, a da se druga ne nada da će se obogatiti preko noći. Briga o starima jeste biznis budućnosti, ali tu se ne mogu zgrnuti milioni, nego se može dugoročno obezbijediti posao sa stabilnim prihodima – kaže Lepir.

U domovima za stare cijene smejštaja zavise od uslova, a pogotovo od toga u kakvom je zdravstvenom stanju stara osoba koja se smješta u instituciju.

Tako je u tri javna doma, čiji je osnivač Vlada RS, propisana cijena od 650 KM za pokretne korisnike, do 725 KM, koliko plaćaju korisnici koji potpuno zavise od tuđe njege i pomoći. U privatnim domovima za stare cijene se kreću, uglavnom, od 800 KM do 1.100 KM.

U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS navode da je u Srpskoj u hraniteljske porodice smješteno 39 starih ljudi, od čega su 32 bake i 7 djedova.

Hranitelji dobijaju naknadu za troškove starih o kojima brinu plus naknadu za svoj rad, u iznosu od 25 odsto o prosječne plate u RS. Prema aktuelnoj računici, “plata” hranitelja iznosi 230 KM po jednoj baki ili djedu.

(Srpskainfo)

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare