16. Augusta 2020.

NIKOLA KOLjA PEJAKOVIĆ: Posijle apostola Tome, za nas Srbe ide Toma Zdravković

Big Portal

Završio je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu – odsek pozorišne režije. Dobitnik je nagrada za najbolju režiju na sedmom međunarodnom festivalu “Mostarska liska” , na Sterijinom pozorju…

Scenario potpisuje za kultne filmove i serije “Lepa sela lepo gore”, “Rat uživo”, “Ledina”, “Vratiće se rode”, “Složna braća”, “Meso”. Nezaboravne uloge ostvario je u filmovima “Mi nismo anđeli” (sva tri dela), “Rane”, “Lepa sela lepo gore”, “Kaži zašto me ostavi”, “Nebeska udica”, “Rat uživo”, “Normalni ljudi”, “Mrtav ladan”, “Crni Gruja”, “Južni vetar 2”…

Kolji je i muzika važna kao i svaka od sfera umetnosti u kojoj briljira. Radio je muziku za film “Normalni ljudi”, a sa Manjifikom izvodi numeru za seriju “Senke nad Balkanom”. Nije to sve. Ovaj kreativac iz Banjaluke izdao je i četiri muzička albuma: “Kolja i smak Bijelog dugmeta”, “Kolja”, “Grobovlasnici” i “Četiri prsta”.

Učestvovao je i stvarao kultne segmente naše kulture, i kroz svoje stvaralaštvo “odgajio” generacije koje i dan-danas znaju napamet replike iz projekata koje je izmaštao, napisao, i uloga i likova kojima je udahnuo nezaboravnu autentičnost.

Pred njim je novi projekat, film “Toma”, o legendi narodne muzike Tomi Zdravkoviću, za koji je (sa Draganom Bjelogrlićem) napisao scenario.

* U našoj kinematografiji retko su rađeni biografski filmovi. Da li vas je iznenadila ideja Željka Joksimovića i Dragana Bjelogrlića da radite scenario za film o najvećem boemu među pevačima narodne muzike Tomi Zdravkoviću?

– I jeste i nije. Bilo je vreme da neko napravi film o Tomi Zdravkoviću. Drago mi je da su mene zvali da pišem scenario, da se i ja malo okrznem o legendu.

“KOSTI” NA RTS

* NA kojim projektima još radite? Šta se desilo sa projektom “Kosti”?

– Serija “Kosti” biće emitovana na RTS u novembru i decembru. Mi, iz “Bosonoge produkcije”, ponosni smo na taj posao, zahvalni RTS i očekujemo da će “Kosti” konačno staviti i naš grad Banjaluku, Republiku Srpsku i “Bosonogu produkciju”, na evropsku kulturnu mapu. Ima još nekih projekata, ali je rano govoriti o njima. Nama je važno da imamo kontinuitet u radu i da što više mladih i obrazovanih filmskih radnika iz Republike Srpske uključimo u posao.

– Jeste, godinu dana sam samo istraživao o Tomi, razmišljao s koje strane da udarim na priču. Retka nisam napisao. Na kraju, shvatio sam da je najbolje rešenje da izbegnem silne anegdote, koje su, kako sam shvatio iz intervjua sa ljudima, uglavnom poluistine. Kasnije, Bjela je ipak ubacio dosta angedota, usmerio priču u drugim pravcima, ali je zadržao osnovnu nit zapleta. Režiser filma ima pravo na to, on je autor filma, scenarista daje polufabrikat, masu za modelovanje. Mene je interesovao Toma iznutra, a ne anegdotski Toma.

* Koja emocija, nit je bila najdominantnija dok ste promišljali i pisali scenario?

– Ta vrsta boemštine se izgubila, kafana više ne postoji, taj kafanski čovek iz prošlog veka, taj plemeniti alkohol, taj kreativni naboj koji se osećao oko umetnika koji su voleli muziku, alkohol i žene, to je ono što je bilo – pa nestalo. Kafana je bila kuća. Ovo nije priča o tome, ali jeste spomenik Tomi i tom načinu života.

* Tomu su zvali – pesnik tuge. Da li vam je bilo teško prilikom rada da uranjate u te bezdane?

– Pa, recimo to ovako: Razumeo sam ga. Znao sam o čemu peva. Ja Tomu nikada nisam upoznao, ali ga volim. Ako film napravi to, da ljudi koji nikada nisu čuli za Tomu, zavole tog čoveka i njegovu umetnost, njegovu kompleksnu narav i njegove mane vole isto toliko kao i vrline, film će biti uspešan.

DEBELI MEĐU NAMA

* VAŠA, filmskim rečnikom rečeno, epizodna uloga Debelog, dilera u invalidskim kolicima u “Južnom vetru” – pomera želudac. Po mnogima, taj čovek je đavo sam. Surov, pokvaren, iskorišćava nezaštićene, najnevinije – decu, nelojalan, okrutan. Kako ste ga iskopali u sebi? Uloga je dramatična, jeziva… Kako ste ga vi doživeli, imate li neko opravdanje za njega?

– Kada igrate neki lik, morate da ga branite, kao u pravoslavlju – da odvojite čoveka od njegovog greha… Debelog je teško braniti, ali ja sam često viđao takve ljude, živeo među njima i znam da su i oni sami žrtve teškog maltretiranja i neobjašnjive surovosti, zla koga i sami sada čine drugima.

* Film se zove jednostavno – “Toma”. Kada bi na ovim prostorima neko u, na primer, igri asocijacije, rekao “Toma”, velika je verovatnoća da bi većina pomislila na Zdravkovića. Zbog čega je, po vama, on toliko poseban, neprebolan, neprolazan, magičan?

– Posle apostola Tome, za nas Srbe, ide Toma Zdravković. Toma je bio ranjen životom, tuga koju je pevao morala je odnekud da dođe. S druge strane, on je bio običan čovek, sa svim manama i vrlinama jednog pevača narodne muzike, boema, ljubavnika, muža, oca, kockara i velikog kompozitora. Na prve taktove njegovih pesama, mi znamo da je to on. Ne treba ni da gukne, mi već znamo da je to Tomina pesma. Toma je bio naš čovek.

* Neki ugledni ljudi, stranci, koji nas upoznaju, kažu da smo neobičan narod, da slavimo herojske smrti, a ne herojske pobede kao drugi. Da li i Tomu volimo više od drugih zato što je pesnik tuge, derta, sevdaha, elegije…?

– Naravno. Ali, ja ne mislim da smo mi specijalni u tome, bluz je, takođe, pesma tuge. Toma je bio bluzer, tužna plava nijansa je umešana u svaku njegovu pesmu.

* Priča o Tomi je i priča o nekom drugom vremenu. Očima pisca, umetnika, kakvo je to bilo vreme, kada gledate sa ove distance?

– U tome je i glavna razlika između mene i Dragana. Mene to vreme ne uzbuđuje, ne inspiriše, ne mislim puno na tu propalu državu. Dragan je, ipak, čovek koji je, recimo, bio zvezda u vreme bivše Juge, ima emocije prema toj zemlji, njega to vreme više golica nego mene. Ja to gledam malo drugačije, uz svo uvažavanje tuđih pogleda, emocija i uspomena.

* Volite li neku pesmu Tome Zdravkovića?

– Kada sam ulazio u pisanje – onu što je dao Silvani – “Noćas mi srce pati”. A nakon pisanja, jednu koju je i Toma jako voleo – “Šta je to u meni”.

* Umoran sam od života, umoran sam od kafana, umorno je srce moje, umorno…”, da li je to Tomin stih koji vas “gađa”, ili je radost u vašem srcu, idejnost u glavi i kreativnost u duši kao lokomotiva u punom gasu?

– Toma je, baš zato što smo ga osećali kao svoga, kao nekog bliskog, nekog ko nas razume i shvata, bio veliki tip. Njegove pesme su njegov život, on ga je živeo onako kako je znao i umeo, bio je i ostao – naš čovek. Njegove mane su i naše, njegova bol je i naša. Iako nije bio verujući čovek, dobro je znao da je centar svega – srce, a ne mozak, da se istina čita dušom, a ne očima, da dobra pesma udara u stomak, a ne u uši.

novosti.rs

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare