“Moram najpre da vam kažem: od mene niko nije naručio film. To znači da sam ga ja sam sebi naručio jer sam smatrao da ovaj novi izbjeglički val i ratovi koji se vode i danas, najviše doprinose da stradaju nevini, a to su djeca”, rekao je Zafranović, za novi broj nedeljnika NIN.
On je rekao da “nikada neće zaboraviti svoj prvi susret sa Jasenovcem u njihovom centru” i da “nikada neće zaboraviti ni sliku mrtvog dečaka izbjeglice kojega je izbacilo more na plaži jednog italijanskog otočića”.
“I mislim da mi je to, manje više, bilo povod da aktueliziram scenario Arsena Diklića i da ga prenesem sa osnovnom idejom: u ratu, u igri velikih, najviše stradaju mali i nemoćni, civili, a naročito deca. Mislim da je to dio savremene poruke ovog filma”, rekao je Zafranović.
Na pitanje zar nema strah da radi film s obzirom na to da se jedan film (“Dara iz Jasenovca”) sa istom temom upravo prikazuje, odgovorio je:
“Nemam ja nikave veze sa time niti ću taj film gledati. Nemam ja za to ni nerava ni potrebe. U cijeloj toj priči samo pravnici imaju da rade svoj posao. Ako je nešto preuzeto iz Diklićevog scenarija, na to će reagirati porodica Diklić”, rekao je Zafranović.
Kako je istakao, njegov posao sada je veoma odgovoran, da prenese u film “Djeca Kozare sve ono što ume i može.
“Iza mene je ogromno iskustvo a preda mnom velika odgovornost da to bude film koji će prepoznati cijeli svijet i koji će imati odredjenog odjeka kao krik protiv zla da se ono više nikad ne ponovi”, rekao je Zafranović.
