Festival mira, ljubavi i muzikeu četvrtak će obilježiti 50. godišnjicu i time ponovno potaknuti nostalgiju za vremenima kad je rock bio mlad, boje psihodelične, a duga kosa “statement”.
Procjenjuje se da se u četiri dana, od 15. do 18. avgusta 1969., na farmu Maxa Yasgura slilo između 400 hiljada i pola miliona ljudi kako bi učestvovali na partyju na kojem su svirale buduće ikone poput Janis Joplin, Jimija Hendrixa i Carlosa Santane, a publika umrljana blatom plesala na kiši, često bez odjeće i pod uticajem opijata.
Organizatori su ulaznicu za festival, na kojem su svirali i danas legendarni bendovi poput Creedence Clearwater Revivala, britanskog The Whoa te kvarteta Crosby, Stills, Nash & Young, isprva planirali naplaćivati 18 dolara.
Finansirali su ga ambiciozni mladi preduzetnici John Roberts i Joel Rosenman, udruživši se s Michaelom Langom i Artijem Kornfeldom i vidjevši u tome odličnu priliku za promociju budućeg muzičkog studija u New Yorku. Svi su bili u dvadesetim godinama.
Vijest o festivalu, međutim, neslućeno se proširila i prema farmi su krenule hiljade mladih, stvorivši gužve na seoskim cestama prema White Lakeu, zaseoku u blizini gradića Bethela koji se nalazi oko 100 kilometara jugozapadno od Woodstocka, grada po kojem je festival dobio ime.
Pokretači festivala nisu imali izbora nego proglasiti da će Woodstock, kao i ljubav, biti besplatan.
“Ako se sjećate Woodstocka, niste ondje bili”
S muzikom je krenula i kiša, ubrzo je nestalo i hrane, a iznad lokacije su kružili helikopteri, nekad dovozeći muzičare, nekad zalihe.
Usprkos blatu i upozorenjima o lošem LSD-ju, mit o Woodstocku živi i dalje. Festival se slavi kao svjetionik nade u turbulentnim 60-im godinama obilježenima atentatima, nemirima i Vijetnamskim ratom.
Danny Goldberg, dugogodišnji poznavatelj muzičkee industrije koji je kao 19-godišnjak pratio festival za Billboard, prisjeća se tog vikenda kao događaja s “mnogo nasmiješenih ljudi”.
“Odmah me obuzela ta atmosfera – idilična misao hipijevskog bratstva i sestrinstva koja se rijetko manifestovala, čak i u to doba”, kazao je iz svoje kancelarije na Manhattanu.
“Ali na Woodstocku je bila poprilično opipljiva, od minute kad sam stigao do trenutka kad sam otišao.”
Ako se sjećate Woodstocka, zapravo niste bili ondje, kaže izreka. Festivalska sjećanja publike, ali i organizatora, često su obojana uticajem droge.
Glasine postoje, no ne i dokazi, da su se na Woodstocku rađale bebe. Potraga i dalje traje, a zasad niko nije priznao da je rođen na festivalu, iako je vrlo vjerovatno da su mnogi tamo začeti.
Tadašnji izvještaji prenosili su kako je traktor koji je čistio otpad nakon festivala pregazio jednu osobu u vreći za spavanje i da je najmanje jedna osoba preminula zbog predoziranja.
Neskloni mediji
Mainstream mediji festivalu nisu bili naročito skloni.
New York Times je tada pisao kako “snovi o marihuani i rock muzici koji su privukli 300 hiljada fanova” imaju smisla kao porivi bilo kojeg bezglavog krda.
“To je završilo kao noćna mora, u blatu i žabokrečini. Kakva je to kultura koja može proizvesti takav nered?” pitale su se te novine.
No Annie Birch, koja je kao 20-godišnjakinja s prijateljima stigla na festival, prisjeća se Woodstocka kao “miroljubivog, ako se u obzir uzme tolika masa ljudi”.
“Ona luda kiša. Imali smo nevjerovatnu vatru koja se nikad nije ugasila”, kazala je za AFP.
“Svi oni bendovi postali su kultni”, istakla je i zaključila kako je događaj bio “legendaran”.
Vlasnik farme Yasgur je nakon festivala otkrio za televiziju da se jako prestrašio kad je vidio to “more ljudi”.
No “poslije sam zbog toga imao grižnju savjest jer nije bilo nikakvih problema – dokazali su meni, a i cijelom svijetu, da nisu došli raditi nevolje”, naglasio je.
“Stigli su upravo zbog onoga za što su i rekli da stižu – zbog tri dana muzikie i mira”.
Index