10. Februara 2022.

Ne nazire se kraj rastu cijena proizvoda i usluga u Srpskoj

Big Portal

U prilog tome govore i statistički podaci. Poredeći prosječne cijene osnovnih životnih namirnica u januaru i decembru prošle godine, kilogram brašna skuplji je za 0,13, a hljeb za 0,33 KM. Litar ulja skuplji je skoro za marku, kilogram kafe za nešto više od dvije marke, a porasle su i cijene voća, povrća i mliječnih proizvoda.

Da su cijene odletjele u nebo potvrđuje i podatak da je u decembru 2018. godine sindikalna potrošačka korpa u Srpskoj iznosila 1.891 KM, dok je u istom mjesecu lani taj iznos bio uvećan za 140 maraka. U strukturi potrošačke korpe iz godine u godinu povećava se učešće prehrane, što samo potvrđuje činjenicu da sve više novca dajemo za hranu.

Zaštitnici prava potrošača potvrđuju da je nažalost i ono osnovno mnogima postalo luksuz te da se odriču svega da bi preživjeli.

“Poskupljenjima kraja očigledno nema. Nije kriza pogodila samo BiH, već sve zemlje svijeta, a mi mnogo teže prolazimo kroz sve ovo, jer smo veoma siromašni. Svi artikli su skuplji od 30 do 50 odsto, u zavisnosti i od opštine do opštine, negdje su razlike i veće. Neke druge zemlje su imale bolje socijalne programe, a kod nas je najugroženija kategorija još ugroženija”, rekla je izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača “Don” iz Prijedora Murisa Marić, naglasivši da se ni sa minimalnom platom koja je povećana na 590 maraka ne može preživjeti.

Marićeva smatra da nije bilo opravdano da svi gotovo svakoga dana podižu cijene, jer nije sva roba uvezena juče na domaće tržište da bi je danas prodavali po višim cijenama.

“Neophodne su veće kontrole. Da li će doći do smanjenja PDV-a i koliko će to uticati na sve ovo ostaje da vidimo, ali definitivno potrošači plaćaju danak svih poskupljenja”, poručila je Marićeva.

Da rješenja nema na vidiku saglasan je i ekonomista Aleksandar Ljuboja, koji za “Glas” ističe da se nestabilnost tržišta može očekivati i dalje, jer je pandemija otvorila mogućnosti monopolistima da diktiraju i rade ono šta žele.

“Multinacionalne kompanije su svjesne činjenice da one posjeduju linije snabdijevanja i sve resurse za proizvodnju. Promjena klimatskih uslova uticala je na biljnu proizvodnju koja je osnov i za stočarstvo, tako da su poplave i suše pojedine zemlje dovele u poziciju da nema dovoljnih količina žitarica, krmnog bilja pa i kafe. Na tržištima gdje nedostaju sve vrste robe nestabilnost je velika, jer se monopolisti igraju sa cijelim svijetom”, istakao je Ljuboja.

Dodaje da na sve utiče i rast cijena energenata, kao i geopolitika, zbog čega male ekonomije, kao što je naša, zavise od velikih, koji sada rade šta hoće.

“Do stabilizacije tržišta neće doći dok se volumen proizvodnje sve robe ne dovede na predpandemijski nivo. Cijene neće pasti, zbog čega treba gledati kako da se prihodi stanovništva povećaju”, rekao je Ljuboja.

Ističe da su lanci snabdijevanja popucali i da na pojedinim relacijama nema interesa da se oni ponovo uspostave.

“Nedostatak poluprovodnika i čipova u svim vrstama industrije je doveo do rasta cijena mobilnih telefona, elektronike, nedostataka automobila, poskupljenja polovnih vozila i slično, a sve se dešava u bazenu južnog Kineskog mora i Tajvana, gdje je trvenje između SAD i Kine dovelo do toga da se Tajvan koristi kao geopolitičko oruđe. Ima naznaka da su SAD spremne da potpuno zatvore južno Kinesko more, najveću žilu kucavicu za prolaz svih brodova i to bi moglo dodatno da naruši ekonomiju”, upozorio je Ljuboja, podsjetivši da je naša ekonomija uvozno zavisna.

Predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Saša Trivić ističe da je u protekla tri mjeseca svijet bukvalno poludio kada je riječ o rastu cijena.

“Počelo je u junu prošle godine rastom cijena željeza, a potom su povećane cijene svih sirovina u prehrambenoj industriji za 30 odsto, a negdje čak i duplo. To je pokazatelj da količine naštampanog novca u svijetu nemaju pokriće u proizvodima te da su cijene povećane da bi bila napravljena devalvacija vrijednosti novca”, smatra Trivić, koji je i vlasnik preduzeća “Krajina klas” u okviru kojeg posluje i lanac pekara “Manja”.

Ističe da su poremećaji napravljeni na svjetskom nivou te da ovaj rast cijena nije proizveden nestašicom nego manipulacijama na berzi, na koje domaći privrednici ne mogu uticati niti ih mogu zaustaviti.

“Priče da su neki ovdje kod nas iskoristili to ne stoje i volio bih da mi neko da ime i prezime toga ko je tako radio pa da odemo pregledati. Širenje priče da ovdje može država nešto uraditi mislim da nema nikakvog smisla, samo ćemo gurnuti politiku da se valja u blato”, rekao je Trivić.

Govoreći o pekarskim proizvodima, Trivić ističe da su u proteklih mjesec cijene pekarskih proizvoda skočile za oko deset odsto, dok su cijene pekarskih sirovina u tom periodu povećane za 30 odsto.

“Imajući u vidu da sirovine učestvuju sa oko 30 odsto u ukupnoj cijeni hljeba, a poskupjele su tridesetak odsto, rast cijene hljeba za deset procenata je logičan. Ovo je zakasnjelo poskupljenje, jer pšenica je odavno poskupjela, a mlinari su nastavili da prodaju brašno po starim cijenama i sada kada je nestalo toga i oni su morali podići cijenu brašna”, zaključio je Trivić.

Kako bi ublažili udar inflacije na porodične budžete u cijeloj BiH, lider SNSD-a Milorad Dodik najavio je da će zatražiti smanjenje stope PDV-a na osnovne životne namirnice na deset odsto, a povećanje PDV-a na luksuz.

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare
Chee Guevara
Chee Guevara
2 godine prije

Уколико заиста желите нешто да урадите, укините ПДВ на основне животне намирнице у потпуности. Мислим на брашно, хљеб, млијеко и млијечне производе, уље, месо и месне производе коа и на основна пољопривредна средства.. А на робе типа цигарете, алкохол и друге луксузне робе, али стварно луксузне робе, увећајте стопу ПДВ-а на 50%.
Друга ствар, ограничите марже на основне животне намирнице. Искрено не вјерујем да ћете ишта од наведеног урадити, јер сви смо одавно већ свега свјесни. Жао ми је што одлазе млади, што овај регион нема више будућност.. али схватите господо, не одлазе више само млади,
одлазе и особе од 35-50 година, без намјере да се врате, то ће нам бити последњи чавао у ковчег.