Kako fetus raste u materici, geni oba roditelja se “natežu” oko hranljivih materija, ostavljajući očevi geni “pohlepni”.
U novoj studiji objavljenoj u ponedeljak u časopisu Development Cell, naučnici su otkrili da se ovo “potezanje konopca” dešava između gena oba roditelja u materici nakon što fetus “najavi” svoju potrebu za više hranljivih materija slanjem hormonskog signala poznatog kao IGF2 CAPE.
U studiji su istraživači sa Univerziteta u Kembridžu predstavili rezultate svog istraživanja o tome zašto se neke bebe bore za pravilan rast u materici.
Između 10-15 procenata beba slabo raste u materici, često pokazujući smanjen rast krvnih sudova u posteljici.
Istraživači su koristili genetski modifikovane miševe, koji su biološki slični ljudima, i otkrili da očevi geni reaguju na signal IGF2 širenjem krvnih sudova u placenti kako bi povećali snabdevanje hranljivim materijama, dok geni majke pokušavaju da ograniče ovu ekspanziju.
Pozitivno “natezanje”
Previše IGF2 dovodi do prekomernog rasta, dok je premalo IGF2, uzrokovano dominacijom gena majke, povezano sa premalim rastom, ali su oba ekstrema povezana sa zdravstvenim komplikacijama.
“Jedna teorija o utisnutim genima je da su geni izraženi na očevoj strani pohlepni i sebični. Oni žele da izvuku što više resursa od majke. Ali geni izraženi na majčinoj strani deluju kao kontramera za balansiranje ovih zahteva”, rekao je glavni autor studije Migel Konstansija.
Međutim, naučnici kažu da je ovo “natezanje” zapravo dobra stvar jer geni uravnotežuju jedni druge i osiguravaju da fetus dobije pravilan unos ishrane.
Naučni tim veruje da će njihova otkrića pomoći da se bolje razume način na koji fetus, placenta i majka međusobno komuniciraju tokom trudnoće.
Ovo bi moglo dovesti do novih načina merenja nivoa IGF2 u fetusu i otvoriti načine za korišćenje lekova za normalizaciju tih nivoa.