I nakon dvomjesečne intenzivne potrage, koju je predvodio slavni istraživač podmorja Robert Ballard, njegov trud ostao je bez rezultata. Misteriozni nestanak aviona u kojoj je bila slavna Amelia Earhardt i njezin kolege Fred Noonan, i dalje ostaju izazov za buduća vremena premda je od njihove smrti prošlo više od 80 godina, piše New York Times. Američka pionirka avijacije poletila je 2. jula 1937. s kolegom navigatorom Fredom Noonanom na put oko svijeta svojim avionom Lockheed Electra i trebao je to biti njihov posljednji let s kojim su trebali dovršiti zadatak. Amelia Earhart bila je prva žena pilot koja je sama preletjela Atlantik, a zbog svog poduhvata odlikovana je ordenom United States Distinguished Flying Cross, za posebne zasluge u avijaciji. Ona je bila ujedno i prva osba koja je sama preletjela iz Havaja u SAD. Misiju leta oko svijeta počela je 13. marta 1937. i nažalost, nije ju nikad dovršila.
Ona i kolega Noonan proglašeni su nestalima, ali niko nikad nije pronašao ostatke aviona, pa se nikad nisu saznali ni razlozi nesreće. Ovu zagonetku pokušao je riješiti Ballard koji je u svojoj godinama dugoj karijeri pronašao i Titanic, kao i desetine drugih manje slavnih olupina potonulih na dno najdubljih mora. No ovaj put nije uspio razjasniti nevjerovatnu priču o slavnoj pilotkinji i kopilotu koji su obišli cijelu zemaljsku kuglu, da bi skončali negdje u Pacifiku.
Ballard je predvodio tim koji je u dubinama velikog područja koje su pretraživali, čak naišao na ostatke nekog starog potopljenog broda, dva šešira putnika, pa čak i bočicu od mineralne vode. No, od ostataka dvomotorca Lockheed Electra, s kojim se slavni dvojac 1937. vjerovatno srušio u more i nestao bez traga. Doktor Ballard i njegova posada ne smatraju to neuspjehom. Kako kažu, barem sad znaju gdje avion nije. Tako su isključili mogućnost da se avion baš srušio u tom području što se svih ovih godina uporno nagađalo.
“Ovaj avion negdje postoji. To nije čudovište iz Loch Nessa o kojem svi pričaju, ali ga niko nije vidio. Kad-tad će se pronaći”, uvjeren je dr. Ballard, koji je godinama uporno odbijao istraživati ovo područje, tvrdeći da je riječ o nepreglednim prostranstvima. Sve dok nije naišao na trag koji je smatrao neodoljivim. Kurt Campbell, tada visoki dužnosnik State Departmenta Baracka Obame, pokazao mu je fotografiju poznatu kao ‘Bevingtonova slika’, koju je britanski oficir snimio tih godina na atolu Nikumaroro, na ostrvu Phoenix u Republici Karibati. Američki obavještajni analitičari poboljšali su sliku na zahtjev gospodina Campbella, pa su zaključili da se zamagljeni objekt podudara izgledom s avionskim zupčanikom Amelie Earhart.
Motivisani ovim tragom i tridesetogodišnjim istraživanjem Nikumarora od strane Međunarodne grupe za obnavljanje istorijskih aviona, dr. Ballard i njegova posada u avgustu su krenuli prema ostrvu. Pridružili su im se arheolozi iz Nacionalnog geogafskog društva, koje su sponzorisali i dokumentirali putovanje za film pod nazivom ‘Ekspedicija Amelia’ i koji će se prikazati ove nedjelje na National Geographicu. Dr. Ballard i Allison Fundis, glavno dvoje Nautilusovih operativaca, koordinirali su razrađeni plan pretrage. Najprije su brod pet puta poslali oko ostrva kako bi mapirali teren višenamjenskim sonarom i rasporedili plutajuće autonomno površinsko vozilo kako bi preslikali plitka područja na obali ostrva. Takođe su koristili četiri aviona za dodatne inspekcije okolnog grebena.
Nikumaroro i njegov greben samo su vrh podvodne planine visoke skoro 5.000 metara, čijih se 13 obronaka spuštaju u more pa bi dijelovi aviona mogli biti na dnu raštrkani u dužini od oko 10 kilometara. Da se Earhart ovdje srušila, vjeruje se da bi ju plima zajedno s avionom odvukla preko tih grebena negdje uz uglove ove strme podvodne stijene. Planiralo se da se pronađeni teži dijelovi aviona, poput motora ili radija sakupljaju na brodskim rampama.
U dubljim vodama tim je rasporedio Hercules i Argus, vozila na daljinsko upravljanje opremljena reflektorima i kamerama visoke razlučivosti. Ovi su se roboti spustili na 650 metara oko cijelog ostrva i nisu našli ništa. U tom se trenutku posada usmjerila na sjeverozapadni dio ostrva u blizini SS Norwich Cityja, britanskog teretnog broda koji je ovdje potonuo 1929., osam godina prije Amelijinog nestanka. To je područje na kojem je snimljena fotografija Bevingtona. Dok su tamo pretraživali, članovi posade pronašli su toliko stijena koje su oblikom i veličinom podsjećale na navodni zupčanik sa Bevingtonove fotografije, da je to postala glavna šala na istraživačkom brodu. “O gle,” nasmijao bi se dr. Ballard, “još jedan avionski zupčanik na stijenama.” “Nekako smo predosjećali da, kad bi njezin avion zaista bio tamo, da bi ga vrlo brzo otkrili i da potraga ne bi trajala dva mjeseca. Ali Ballard je lijepo rekao – za Titanic su mu bile potrebne četiri ekspedicije, tako da nas ovo nije obeshrabrilo. Jedna od tih – kako su ih nazvali – neuspješnih ekspedicija – promašila je slavni brod za samo 150 metara.
Posada je snimila podvodne planine i pretražila jarke koji su možda nosili dijelove aviona niz padinu i do dubine od 3.000 metara. Pripadnici posade čak su pretražili otprilike četiri nautičke milje prema pučini, u slučaju da je avion dotaknuo greben i otklizao pod vodu. Svaki put kad nova taktika pretraživanja nije donijela ništa, rekao je dr. Ballard, osjećao je kako u sanduk hipoteze da se Amelia i njezin avion srušio pokraj ovog atola, zabija čavao po čavao. Ipak, dr. Ballard i Fundis priznaju da su ih drugi tragovi koji ukazuju na Nikumaroro zaintrigirali. Na primjer, radio-smjernice Panamerican Airwaya na ostrvu Wake, Midway Atoll i Honolulu pokupili su signale njezine nesreće i sve je ukazivalo da se to dogodilo u trokutu grupe ostrva koji uključuju i Nikumaroro.
Godinama su mnogi istoričari Earharta bili skeptični prema Nikumarorovoj teoriji. A povratak dr. Ballarda i Alis Fundis i njihovog tima na ostrvo sada će zavisiti o tome jesu li arheolozi iz Nacionalnog geografskog društva pronašli dokaze da je Earhardt ikad bila na tom ostrvu. Fredrik Hiebert, arheolog društva u mjestu stanovanja, ima nekoliko tragova. Njegov tim čeka DNK analizu na uzorcima tla uzetim u skloništu koji su pronađeni na ostrvu. Logor, poznat po nazivu Sedam stranica, zbog svog oblika, prvi je primijetio britanski časnik 1940. Tada je sakupljeno trinaest kostiju i poslano doktoru na Fidžiju, koji je utvrdio da pripada evropskom čovjeku. Kosti su naknadno izgubljene.
Godinama kasnije Međunarodna grupa za istorijski oporavak aviona ili Tighar pronašla je doktorsku analizu. Richard Jantz, upravnik Forenzičkog antropološkog centra na Univerzitetu u Tennesseeju, utvrdio je da kosti najvjerovatnije pripadaju ženi, a da je Earhartova građa “sličnija kostima pronađenim na Nikumarorou nego 99 posto osoba u velikom referentnom uzorku.” Od 1980-ih, Tighar je vodio 12 ekspedicija u Nikumaroro, pokušavajući pronaći eventualno još skeletnih ostataka. Otkrili su tek neke predmete u logoru, ali nikad kosti i DNK.
Tim dr. Hieberta nada se da će primijeniti nove tehnike za prepoznavanje dokaza mitohondrijskog DNK i uporediti ih sa onima koje imaju još uvijek živi rođaci slavne pilotkinje, a prikupljeni su iz 22 uzorka tla. Prije ekspedicije dr. Hiebert i Erin Kimmerle, forenzički antropolog, posjetili su Nacionalni muzej u Tarawi, glavnom gradu Kiribatija. Na neobilježenoj polici dr. Kimmerle uočila je ostatke ženske lobanje. Tim sada čeka DNK analizu i tog uzorka. Nautilus će 2021. biti u Južnom Tihom okeanu i i obavljaće mapiranje mapiranju podvodnih američkih teritorija. To će dovesti brod na područje oko ostrva Howland, koje je Amelia Earhart odredila kao cilj i mjesto gdje je trebala natočiti gorivo prije no što je njezin avion nestao. Dr. Ballard i Alice Fundis planiraju izdvojiti vrijeme za istraživanje alternativne teorije koju zastupaju oni koji sumnjaju da je poginula oko Nikumaroroa, tvrdeći da je područje oko Howlanda mjesto pogibije. Gospođa Fundis smatra Amelia Earhart osobom koja ju motiviše na nastavak istraživanja. I Ballard se slaže, no ima svoje motive.
“Na mnogo načina, to radim zbog svoje majke”, rekao je, opisujući je kao “sjajnu, pametnu ženu” koja je odrasla u Kansasu, poput Earhartove, ali je napustila fakultet kako bi odgajala troje djece i brinula se o sestri. Njegova majka Hariett Ballard divila se pilotkinji Earhart i nadala se da bi mogla utrti put svojoj djeci ili možda unucima da krenu u avanturističku karijeru. Kći dr. Ballarda, Emily Ballard, bila je među posadom Nautilusa, koja je tragala za avionom. “Eto, zbog toga ne odustajem”, rekao je Ballard.
www.express.hr
