Ilegalna prodaja organa od zatvorenika osuđenih na smrt mračna je tajna koja se krije između zidova kineskih zatvora i bolnica, a aktivna je decenijama u nazad.
Mnogi od zatvorenika osuđenih na smrt nisu ni ubice ni silovatelji, već su osuđeni zbog svojih političkih ili religijskih uvjerenja (tzv. zatvorenici zbog savjesti), kao što su to, na primjer, miroljubivi pripadnici Falun gung vjerske zajednice.
Ne postoje precizni dokazi o tome koliko je ovaj problem zastupljen jer sistemi zatvora i bolnice u Kini funkcionišu pod velom tajne. Iako je vlada Kine priznala praksu prodaje organa zatvorenika u periodu devedesetih i nakon 2000. godine, zvaničnici tvrde da je ova praksa ukinuta 2015. godine. Ipak, statistike do kojih su došli brojni novinari istraživači i pripadnici nevladinih organizacija ukazuju na to da transplatacija organa zatvorenika funkcioniše kao javna tajna.
Istraživanje objavljeno u januaru 2019. godine bavilo se analizom forenzičkih izvještaja o doniranju organa između 2010. i 2018. godine. Na ovaj način otkriveni su slučajevi falsifikovanja i manipulacije podacima o doniranju organa, što je tvrdnje o reformama Kine dovelo pod znak pitanja.
Iz kulturoloških razloga, Kinezi spadaju u narode koji rijetko pristaju na donaciju organa, a navodi se da se tokom godine obavi oko 10 000 transplatacija. Odakle onda organi dolaze? Ni kapaciteti kreveta u bolnicama niti resursi potrebni za transplataciju ne govore u prilog navedenog broja obavljenih transplatacija, kako je to objasnila istraživačica za istočnu Aziju, Sara Kuk, za IFL Science.
Svjedočenje vojnog doktora iz 1995. godine, Vanga Guokvija otkrilo je jezivu praksu primjenjivanu na zatvorenicima u zatvoru u pokrajini Hebej. Dok su uzimali svoj posljednji dah, doktori su im vadili organe namijenjene transplataciji. „Moj posao je bio da skidam kožu i rožnjače na stotine leševa pogubljenih zatvorenika, a neki od njih ciljano su pogubljeni zarad transplatacije”, naveo je doktor Guokvi.
ZAŠTO SU BAŠ PRIPADNICI FALUN GUNG VJEROISPOVESTI OMILJENI DONATORI?
Druga najveća vjerska zajednica u Kini, nakon kineskih budista jesu pripadnici Falung gung vjere. Za njih je karakteristično da vježbaju meditaciju i svjesnost u svrhu samo-kultivacije. Iako je riječ o pripadnicima vjere koja ni na koji način ne ugrožava druge, niti propagira nasilje, njihovo procesuiranje pred zakonom je često bez suđenja, česta su mučenja i smrtne kazne, a tokom boravka u zatvoru su pod strogim nadzorom.
Ipak, njihova najbitnija karakteristika je ta da spadaju u grupu najzdravijih ljudi. S obzirom na to da ne piju, ne puše i vježbaju dosta, predisponirani su da budu prilično dobrog zdravstvenog stanja. To je poznato i vladi Kine.
Većina ispitanih zatvorenika, pripadnika ove vjerske zajednice, navelo je česte zdravstvene kontrole, kao što je provjera krvne slike i slično. Objašnjenje za ovakvu vrstu konstantnog kontrolisanja uvijek je rutinski proces.
TRANSPLANTACIJA NA ZAHTJEV
Brzina transplantacije u Kini veća je nego bilo gdje u svijetu. Uslovi da bi se dobio organ zahtijevaju da potencijalni donor umre, a kako organi ostaju vitalni još svega nekoliko sati nakon što nastupi smrt, pacijent bi čekao poziv u kom će mu se saopštiti da je donor preminuo i da dođe na hitnu transplantaciju. Ovaj proces može da traje mjesecima, pa čak i godinama. U Kini se za organ čeka nekoliko nedjelja ili dana. Ovo ukazuje na to da se pogubljenja zatvorenika obavljaju prema zahtjevima za transplantaciju.
U 2006. godini cijene organa su iznosile: 62 000 dolara za bubreg, 98 000 – 130 000 dolara za jetru, 170 000 dolara za pluća, 160 000 dolara za srce, a 30 000 dolara za rožnjaču.
Za lakoću transplantacija u Kini se pročulo i po svijetu, tako da je ovo sivo tržište dobilo međunarodni domašaj.
Nedavno je u Londonu zasnovan nezavisni sud koji će se baviti istraživanjem ilegalnih transplantacija nad kineskim „zatvorenicima zbog savjesti”. Cilj rada ovog suda je da dokaže da li su tvrdnje kineske vlade o reformama nakon 2015. godine istinite.
National Geographic
