Mračna prošlost “najsiromašnijeg predsjednika na svijetu” kojem se cijeli svijet divi

Emir Kusturica kaže da, kad je čuo za predsjednika koji vozi traktor i sam popravlja kuću, odmah je pomislio kako želi da snimi film o njemu, o omiljenom predsjedniku Urugvaja. Snimio ga je u samom finišu predsjedničkog mandata Hosea Muhike, tokom serije filozofskih razgovora o politici, ljepoti, smislu života… Biografski film “Pepe, jedan uzvišeni život”, koji je premijeru imao na ovogodišnjem Kanskom festivalu, pred srpsku publiku stigao je kao specijalitet ovogodišnjeg FEST-a.

Muhika kod Kusturice Foto: Miloš Cvetković / Noizz

U međuvremenu, svijet je počeo “najsiromašnijeg predsjednika na svijetu” da gleda kao najbogatijeg čovjeka na svijetu, i najmoćnijeg – onog koji je uspio da otkrije najveću tajnu…

– Tajna sreće je da živiš u skladu sa sopstvenim vrijednostima i stavovima. Budi svoj, i ne pokušavaj da nametneš svoje kriterijume drugima. Ja ne očekujem da drugi žive poput mene. Želim da poštujem slobodu ljudi, ali ja branim svoju slobodu. A to dolazi sa hrabrošću da kažete šta mislite, čak i ako ponekad drugi ne dijele to mišljenje – objasnio je jednom prilikom Hose Muhika (83).

Više nije predsjednik, iako i dalje ima bezrezervnu podršku svog naroda – sa osvojenih 65 odsto glasova na izborima, povukao se sa funkcije i iz javnog života. Odbio je penziju i devetu deceniju živi skromno, u miru i jedinstvu s prirodom, na farmi u predgrađu Montevidea. Dok drugi filozofiraju – on svoju filozofiju živi i kaže da nikad ne gleda unazad.

Ipak, njegova biografija satkana je od važnih lekcija za čovječanstvo. Prva je da nije lako mijenjati svijet, ali da možda vrijedi, i vezana je za najmračniji dio njegove prošlosti.

– Posvetio sam se borbi za promjenu… Doživio sam mnogo spoticanja, mnogo povreda, neko vreme sam bio u zatvoru. To je normalno za svakoga ko riješi da mijenja svijet. Čudo je što sam još tu. I, povrh svega, volim život – kaže Muhika.

Hose Muhika rođen je 1935. godine u Montevideu, u porodici evropskih doseljenika – otac mu je bio baskijskog, a majka italijanskog porijekla. Studirao je pravo, ali ga je ipak više povukla politika. U vremenu kad je cijela Latinska Amerika pulsirala pod represijom režima, priklonio se gerilskom Pokretu nacionalnog oslobođenja – Tupamarosima. Bili su inspirisani kubanskom revolucijom, pljačkali su banke i pomagali siromašnima, prkoseći korumpiranim urugvajskim vlastima i iščekujući priliku za državni udar…

Bili su u nemilosti, hapšeni su i mučeni. Sam Muhika je u toj borbi ranjavan šest puta, četiri puta su ga zatvarali, dvaput je bježao iz zatvora, a onda su ga uhapsili i okovali. Zatvoren je proveo ukupno 13 godina, od toga dvije u samici.

– Ali, čovjek je vrlo žilava vrsta i može da napravi čuda. Većina čovječanstva utjehu pred ponorom metafizičke prirode pronašla je u vjeri u Boga, neki ludaci poput mene našli su utjehu u ostvarenju sna o slobodi – objasnio je jednom prilikom.

https://www.instagram.com/p/Bs7S5adnJ30/?utm_source=ig_embed

Iz njegovih kasnijih izjava, čini se da je zapamtio svaki dan zarobljeništva.

– To su bile teške, veoma teške godine. Jednom u tri, četiri mjeseca majka bi mi došla u posjetu. Mi isprebijani, izobličeni, zaudaramo na skorenu krv… Proveo sam dvije godine da se nisam okupao, ni ja ni drugovi, pa smo naučili kako tako da se operemo jednom maramicom natopljenom vodom… Te godine naučile su me da razgovaram sa onim koga nosim u sebi, pričao sam sa mravima, sa zidovima, zvijezdama… Samoća koja mi je nametnuta natjerala me je da sebi postavljam pitanja, da razmislim o svemu i to je izmijenilo moju ličnost. Može se reći da je to bio najplodotvorniji period mog života u kome sam shvatio da onaj koji se upušta u mijenjanje svijeta najmanju cijenu koju plaća za to jeste da ode na robiju – pričao je Pepe.