Vladika Grigorije je istakao da ljudi treba da budu sa sviješću da nije dovoljno biti samo bezazlen, nego i mudar, i da se uvijek paze i čuvaju jer čitava jedna zajednica i narod mogu da upadnu u obmanu, kako je to srpski narod bio.
U besjedi tokom pomena u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima za 4.000 Srba iz ovog stradalničkog mjesta i donje Hercegovine koje su ubile ustaše, vladika Grigorije je podsjetio na priču Ive Andrića “Aska i Vuk”, kada je malo jagnje iz priče igralo zanosno i dugo sve dok nisu došli pastiri da je spasu od krvoločnog vuka.
– Prije 80 godina u ovom selu, mala dječica kao jaganjci na ovim livadama sa svojim majkama, očevima i bakama radili su ili su se igrali, ali vukovi nisu čekali da oni svoju igru završe, nego su skočili i na najkrvoločniji način ih ubili i onda su, da bi sakrili trag, bacili ih u jame, a pastira niotkuda – rekao je vladika Grigorije.
On je podsjetio na to da su 40 godina nakon pokolja u Prebilovcima “došli pastiri” i iz zloglasnih jama izvadili kosti ubijenih Prebilovčana.
– Kada smo pomislili, ipak su ovčice i jaganjci spaseni, onda su opet došli vukovi, ljuti i rasrđeni što su njihova nedjela otkrivena i onda su njihove bijele kosti minirali. I nije ni to bilo dovoljno, nego su ih nastojali zatrpati nečistoćom i smećem, a pastira niotkuda. Onda je Bog, pastir dobri, učinio da nakon svega toga siđe ova crkva na te kosti i da ih vaskrsne i pokaže da stari olinjali vuk mora da umre.
Stari olinjali vuk, koji je u ovom slučaju simbol smrti i onaj koji donosi smrt, ovdje više nema šta da traži. Smrt ovdje više nema nikakvog udjela. Ove ovčice su spašene i zato su one svete i zato su tako bijele i čiste, jer su se više puta u svojoj krvi okupale, više puta stradale i pokazale da vrijeme koje je proteklo nije ništa strašno ako na kraju dođe pastir dobri – rekao je vladika Grigorije.
On je podsjetio da i danas ljudi treba da idu sa sviješću u svijet da su ovce koje idu među vukove, sa sviješću da nije dovoljno da budu samo bezazleni, nego da budu i mudri, sa sviješću da je moguće da brat ustane na brata i otac na sina, i djeca na roditelje i da se toliko izbezume da postanu vukovi.
– Da uvijek pazimo i čuvamo se. Jer može čitava jedna zajednica i čitav jedan narod da upadne u obmanu, kako smo mi jednom… I u našem narodu ima i bijelih i crnih vukova, a i u drugim narodima ima i jaganjaca i ovaca. Zato je važno da na ovom mjestu svetom, mjestu svijetlom, mjestu pokajanja i mjestu vaskrsenja uvijek slavimo pobjedu nevinih i čistih, čega su simbol jaganjci i ovce, nad krvoločnim i zlim, čega su simbol vukovi – zaključio je vladika Grigorije.
Vladika Grigorije, koji je sa sveštenstvom izgradio hram u Prebilovcima, poželio da Bog da da djeca rastu i ljudi se okupljaju na ovom ognjištu na kome grije blagodat svetih mučeničkih kostiju.
NJegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije rekao je da kosti mučenika javljaju spasenje, vaskrsenje i blagodat Božiju.
– Danas je višestruka radost. Raduju se i Prebilovački mučenici sa nama. Raduje se i vladika Atanasije koji je bio na prvom obretenju moštiju Prebilovačkih mučenika zajedno sa patrijarhom Pavlom. Tu nam je i vladika Grigorije koji je najzasužniji da se ovaj sada hram ovdje nalazi . rekao je vladika Dimitrije.
Vladika Dimitrije je rekao da hrišćani uvijek trebaju ustrajati u životu, da su tu suze, znoj i napor, ali da iznad svega treba biti otvorenost za blagodat Božiju.
Paroh čapljinski Marko Gojačić zahvalio je bratstvu Ekmečić koji su kumovi slave, te najavio da naredne godine slavu preuzima porodica Ždrakanović.
– Dolazite uvijek u ovaj hram i uvijek slavimo Prebilovačke mučenike, ne samo danas već svake nedjelje. Dođite i pređite prag ovoga hrama jer prelazak praga ovoga hrama treba da bude ispunjen ljubavlju, praštanjem i molitvom. Božije je htijenje da se ne sjećao smrti već da uvijek slavimo vaskrsenje – poručio je paroh Gojačić, dodajući da dolazak u Prebilovce znači nezaboravak mučenika, a služba je njihovo slavlje.
Gojačić je pozdravio oca Pavla i igumaniju Serafimu iz manastira Jasenovac.
– Oni su zajedno sa nama na mučeničkom polju, polju stradalnom, polju krsta i golgote, ali i polju vaskrsa. Oni su prije dvije godine u kivotu ponijeli Prebilovačke mošti u manastir Jasenovac. Prošle godine te su mošti miomirisale i vladika Atanasije je dio tih mošti donio u ovaj hram da budu zajedno sa svim moštima i da budu naši zapisnici, da ih se uvijek sjećamo i sa ljubavlju, praštanjem i molitvom prelazimo prag ovoga cvijeta Hercegovine – rekao je Gojačić.
Prema njegovim riječima, izgradnjom ovoga hrama Hercegovina je krunisana, a krvlju natopljen hercegovački kamen je dobio svoju vječnu dimenziju.
Liturgiju i pomen služili su NJegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i NJegovo preosveštenstvo episkop dizeldorfski i njemački Grigorije. Liturgiji je prisustvovao i episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije.
Liturgiji su, uz mnogobrojni narod iz Hercegovine i regiona, prisustvovali direktor Republičkog sekretarijata za vjere Dragan Davidović, poslanici u Predstavničkom domu parlamenta BiH Snježana Novaković Bursać i LJubica Miljanović, konzul Srbije u Mostaru Marija Bakoč, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivijević, načelnik opštine Gacko Ognjen Milinković, načelnik opštine Istočni Mostar Božo Sjeran, te igumanija manastira Jasenovac Serafima.
Liturgiji su prisustvovali i predstavnici moto-kluba “Noćni vukovi”.
Molitveno sjećanje održava se na praznik Svetih prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika, u okviru centralnog dana obilježavanja 80 godina od njihovog stradanja.
Prebilovci kod Čapljine simbol su stradanja srpskog naroda na ovim prostorima.
U ovom selu su 1941. godina stradale cijele porodice. Ustaše su ubile i bacile u jamu u Šurmancima više od 850 Prebilovčana, najviše žena i djece. Ovaj zločin je u bivšoj Jugoslaviji prikrivan, a 1961. godine jame u koje su bacani Srbi su zabetonirane.
Otkopavanje 13 jama počelo je 1990. godine, a kosti više od 4.000 Srba 4. avgusta 1991. godine su sahranjene pored hrama u Prebilovcima.
Ovo mjesto je spaljeno i u junu 1992. godine, kada su tokom ofanzive “Čagalj” pripadnici HOS-a i HVO-a upali u selo kada je i minirana spomen-kosturnica.
Po povratku Srba u Prebilovce poslije 2000. godine, ostaci kostiju Prebilovačkih novomučenika su sakupljeni i sahranjeni u obnovljenoj kripti Hrama Vaskrsenja Hristovog.
