Samo ime Fuso je za japansko tržište epohalnih razmjera, kao što je to i sam Mitsubishi. Naposlijetku, prvi dvotonski kamion s potpisom ove kompanije se pojavio u ponudi 1918. godine. Tada su takođe od strane istog aktera predstavljeni i prvi japanski dizel i benzinski agregati s direktnim ubrizgavanjem.
Samo ime Fuso je zapečaćeno 1932. godine i tada se našlo na prvom autobusu s oznakom B46. Bilo je utemeljeno na tradiciji tog vremena i na šasiji kamiona s njuškom. Posjedovao je sedmolitarski benzinski motor s isporukom stotinu konjskih snaga, i mogao je da prihvati 38 putnika. Ista riječ Fuso se originalno odnosila na sveto mitološko drvo, dok se danas istovremeno koristi kako bi se opisao cvijet hibiskusa.
Naziv o kom pišemo, Fuso se nakon Drugog svjetskog rata takođe pojavljivao i na kamionu, a bio je to novi četvorotonski teškaš KT1 s benzinskim motorom. U budućnosti će proizvodna linija ovog brenda uključivati široku paletu malih, pa sve do velikih kamiona i autobusa svih klasa.
Kamioni Mitsubishija se kod nas nisu tako “primili”, ali su se prvi primjerci ipak pojavili u bloku socijalističkih zemalja i to u bivšem Sovjetskom Savezu tokom ranih sedamdesetih godina prošlog vijeka. Prvo su po običaju podvrgnuti detaljnom testiranju, za potrebe kog su nabavljeni primjerci modela Fuso T335LD. Radilo se o sedmotonskom njuškašu-kiperu, kao i o teškašima zvanim Fuso W150.
U osnovi, kamioni su se pokazali dobro na iskušenjima, ali su imali i neke nedostatke. Naime, opaženo je da im malo manjka sirove snage, odnosno da je nizak racio broj koji ilustruje odnos moći motora spram težine (5,65 konjskih snaga po toni mase), rad termičkih motora je bio ispod optimalne zone, a i bio je nisko smješten. Nedostajala je zaštita hladnjaka i nosača motora. Svejedno, na dalekom istoku SSSR-a je službovalo oko hiljadu kipera, a bilo je i kamiona s integralnim pogonom namijenjenih prevozu trupaca.
U godinama koje su uslijedile je razvijen veći broj teškaša različitih klasa. Vozila su bila dalje usavršavana, a formirana je i tipična porodica autobuskih modela, jer je marka Fuso ostala lider u tom segmentu na matičnom, japanskom tržištu.
Laka gama je posjedovala čeono postavljen motor i nazvana je Rosa. Autobusi namjenjeni eksploataciji u urbanim sredinama, srednje veličine, prigradski i turistički autobusi su takođe bili dio opšte porodice teškaša zvane Aero. Dvanaestometarski turistički autobusi najviše klase, Aero Queen su primali od 45 do 62 putnika. Najveći troosovinski, dvospratni Aero King u Japanu bio je opremljen dizel motorom od 420 konjskih snaga i smještao je do 74 duše.
Oblikovala se i serija kamiona poznata do današnjih dana. Tako su laki kamioni (nosivosti do tri tone) dobili prezime Canter (u Japanu i Fighter Minion), srednji – Fighter, dok je teški po prvi put nazvan Great, a od kasnih devedesetih godina prošlog vijeka je postao Super Great (isporučuje se na nekim tržištima pod imenom Shogun).
Nisu tako rjetki polovni kamioni s oznakom Fuso koji su dospjeli kod nas, a slično je i u Rusiji gdje se prizemnija verzija Cantera proizvodi u Čelniju, koji je ujedno i svjetski bestseler ove marke. Ime Canter je baš veliko jer od svog osnivanja 1963. godine, osam generacija prodato je u tiražu od čak 4,5 miliona primjeraka. U tridesetak evropskih zemalja, Fuso Canter ima ukupan udio od 37% u segmentu kamiona od deset tona, prenosi
