Milan Blagojević o slučaju Mladena Dulića: Nije problem u zakonima - BIGportal.ba
BIG preporuka

Milan Blagojević o slučaju Mladena Dulića: Nije problem u zakonima

Veoma sam pogođen tragičnom smrću Mladena Dulića, mladića iz Laktaša, pa ne mogu a da kao čovjek ne ukažem na neke stvari s tim u vezi, naročito nakon što je Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci dalo saopštenje za javnost od 2.11.2022. godine.

U onome što slijedi neću navoditi ničija lična imena, jer ovo što pišem nije argumentacija ad hominem, već ukazivanje na slabosti sistema. Upravo te slabosti neoborivo potvrđuju kako nije problem u zakonu nego u institucijama pozvanim da ga primijene.

Prekjuče, 1.11.2022. godine ne bilo ko već ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske je u tom svojstvu obavijestio javnost da je Mladen Dulić ovaj slučaj prijavio policiji i da je, kako je iznio ministar a prenijeli ovdašnji mediji, mladić:”Tražio da se skine to sa interneta. Policija nema mogućnost da skine sa mreža određenu informaciju koju neko već plasira da li putem nekih svojih profila ili slično. Mi smo obavijestili tužioca o tom prijavljivanju i tužilac se izjasnio da nema elemenata krivičnog djela. Jednostavno, policija nije imala dalje mogućnost da postupa kada je tužilac rekao da nema elemenata krivičnog djela”.

To je, dakle, ono što je javnosti predočio ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske 1.11.2022. godine. Istog tog dana, u kasnim večernjim časovima (u 23, 04 časa) internet portal aloonline.ba objavio je privatnu izjavu javne tužiteljke Okružnog tužilaštva u Banjaluci koja je, po sopstvenom priznanju, bila dežurni tužilac 28. i 29.10. 2022. godine. U toj izjavi za navedeni portal tužiteljka je kazala: “postupala sam sa informacijama koje sam imala tad od strane policije, a te su informacije bile jako šture. Dovoljno je reći da sam obaviještena putem dežurnog telefona i da je sav razgovor trajao dvije minute i 47 sekundi“. Sve vrijeme u toj izjavi tužiteljke provejava da je od policije dobila „jako šture informacije”. A i kakve bi mogle biti nego šture kada je razgovor o svemu tome između tužiteljke i policije trajao manje od tri minute.

Dan poslije, 2.11.2022. godine u popodnevnim časovima oglasilo se i Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci saopštenjem čiji sadržaj, kada se uporedi sa onim što je noć prije prenio pomenuti portal kao privatnu izjavu tužiteljke, u bitnom odgovara toj njenoj izjavi. Jedino u tom saopštenju tužilaštva nisu naveli, ili to mediji možda nisu prenijeli, da je tužiteljka o ovom događaju tog 28.10.2022. sa policijom razgovarala telefonom manje od tri minuta. Stoga ne treba da čudi što je u tako kratkom razgovoru tužiteljka dobila “šture informacije” ili, kako su naveli iz tužilaštva u svom saopštenju: “Evidentna je razlika u količini i kvalitetu dobijenih informacija od ovlaštenih službenih lica, prilikom prvog obavještavanja dežurnog tužioca, a vezano za pristupanje oštećenog Mladena Dulića u Policijsku stanicu Laktaši, radi brisanja fotografija i video-snimaka sa telefona Veljka Trišića, koje informacije nisu bile dovoljne da bi se znalo o kojem tačno krivičnom djelu se radilo”.

Pa ako je tužilac od policije u prvom telefonskom razgovoru dobio i samo ove informacije, već one su bile dovoljan osnov tužilaštvu da zaključi da jedno lice (Mladen Dulić) traži od policije, a od koga će drugog, da obriše snimke iz telefona lica koje ih je snimilo i da bi se u takvoj situaciji radilo o krivičnom djelu neovlašćenog fotografisanja, propisanog članom 156. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Dakle, kad čovjek makar samo toliko traži od države, to je dovoljno da država već na tu informaciju iz policije reaguje i tog istog dana pozove onoga ko je izvršio snimanje, sasluša ga (policija, a još bolje da to učini dežurni javni tužilac) te odmah izvrši uvid u telefon. Nakon toga je država, oličena u policiji i tužiocu, dok je snimač još u njenim prostorijama tog 28.10.2022. godine, trebala pozvati Mladena Dulića i pitati ga je li to taj snimak čije brisanje traži. Da je tako učinjeno, vjerujem da bi Mladen Dulić došao u policiju i rekao da jeste to taj snimak, a onda bi se dalje otkrilo da se on nalazi i na internetu, odakle bi mogao biti uklonjen ako se ima u vidu ono na šta ću u nastavku ukazati.

No, prije nego što to učinim, napomenuću da ništa od prehodno navedenog nije učinjeno tog 28.10.2022. godine. Stoga je uzalud to što je javni tužilac, kako navodi u svom saopštenju Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci, o dijeljenju snimka na društvenim mrežama obaviještena 29.10.2022. godine i da je tada: «istog momenta naložila da se djelo kvalifikuje kao krivično djelo neovlašteno fotografisanje i da budu uhapšena lica koja su načinila i distribuisala snimak». Tada je to već bilo kasno, barem što se tiče života Mladena Dulića, jer je on dan prije već izvršio samoubistvo, i to nakon što je prije toga sve to prijavio policiji, a tužilac je o svemu tome sa policijom tog dana obavila samo jedan razgovor od dva minuta i 47 sekundi.

A moglo se preduzeti znatno više, s čim u vezi je indikativno da najprije tužiteljka u izjavi za pomenuti portal, a zatim dan poslije i tužilaštvo u svom saopštenju ne iznose cijelu istinu o tome šta Zakon o krivičnom postupku propisuje kada je riječ o oduzimanju predmeta, pa i predmeta u vidu podataka pohranjenih u kompjuteru ili sličnim uređajima za automatsku obradu podataka. Naime, i tužiteljka u svojoj izjavi, a zatim i tužilaštvo u svom saopštenju iznose samo dio istine, navodeći da «naredbe izdaje sud». Međutim, ni tužiteljka ni tužilaštvo ne kažu da član 130. Zakona o krivičnom postupku ovlašćuje tužioca na to da se i bez naredbe suda mogu privremeno oduzeti predmeti, ako postoji opasnost od odgađanja. U tom slučaju, kaže dalje ova zakonska odredba, ukoliko se lice koje se pretresa izričito usprotivi tome javni tužilac će u roku od 72 časa od izvršenog pretresa podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta. Kako vidimo, Zakon o krivičnom postupku jasno daje mogućnost javnom tužiocu da, ako postoji opasnost od odgađanja, i bez naredbe suda oduzme predmet koji je nastao izvršenjem bilo kog krivičnog djela ili je bio sredtvo za njegovo izvršenje, odnosno svaki predmet koji može biti dokaz u krivičnom postupku. U tom slučaju tužiocu je ostavljen period od tri dana da traži naknadno odobrenje od suda za oduzimanje predmeta, ali samo ako se pretreseno lice usprotivilo oduzimanju, što znači da ako nije bilo tog protivljenja neće biti ni potrebe da sud naknadno odobrava oduzimanje predmeta koje je naredio tužilac.

Na sve ovo ukazah zato što je javni tužilac imao zakonsku mogućnost da već prvog dana, u onom razgovoru sa policijom razgovara makar malo duže od dva minuta i 47 sekundi i da ih pita, a ne da samo prima informacije, ko je lice koje je snimalo, gdje se nalazi, pa da policija pozove to lice i oštećenog Mladena Dulića, a da se tužilac odveze od Banjaluke do Policijske stanice u Laktašima i da tužilac već 28.10.2022. godine sasluša to lice i pogleda snimak u njegovom telefonu. Bilo bi u tom slučaju sve jasno tužiocu, a zatim je mogao pitati Dulića je li to taj snimak, što bi Dulić potvrdio i tužilac bi već tada, saglasno članu 130. Zakona o krivičnom postupku, mogao narediti privremeno oduzimanje telefona. A vjerovatno bi preduzimanjem svih tih radnji već tada tužilac saznao i da se taj snimak nalazi i na društvenim mrežama.

S tim u vezi indikativno je da Okružno tužilaštvo u Banjaluci iznosi u svom saopštenju da: “naredba za uklanjanje snimaka sa društvenih mreža, kao takva uopšte nije propisana”. Međutim, neće biti tako. Jer, iz člana 129. stav 6. Zakona o krivičnom postupku jasno proizlazi da je svako lice koje drži predmete koji se moraju oduzeti prema Krivičnom zakoniku ili mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, dužno da ih preda, pri čemu se ta obaveza odnosi, kaže zakon u toj odredbi, i na podatke pohranjene u kompjuteru ili sličnim uređajima za automatsku obradu podataka. Pri tome se i ti podaci kao predmeti mogu privremeno oduzeti naredbom tužioca, ako postoji opasnost od odgađanja preduzimanja te radnje, sve u skladu sa već pomenutim članom 130. stav 1. Zakona o krivičnom postupku.

Nažalost, ništa od svega ovoga nije učinjeno, iako je moglo. I sada se stvaraju problemi tamo gdje ih nema, traženjem da se mijenjaju postojeći zakoni kao što je Zakon o zaštiti od klevete, iako on nema nikakve veze sa predmetnim slučajem, ili da se donose sasvim novi zakoni, iako ni za tim nema potrebe. Jer, kao što se iz svega prethodnog može zaključiti, i postojeći zakoni sadrže sve ono što je potrebno za pravilno rješavanje ovakvih i drugih slučajeva. Očito je, dakle, da nije problem u našim zakonima nego u nama.

(Banjaluka.net)

Danas objavljeno

Sergej Milinković-Savić i Haris Seferović u Kataru s Brankom Ćopićem: Kiša pada u Sanskome Mostu

Zeljka

Južnjačka drskost dječaka iz niške Pasi Poljane: Kad Piksi kaže da će gi tepamo!

Zeljka

Kada ćete se probuditi i sagledati stvarnost?!

M.

Ostavite komentar