Predstavljaju određene kvalitete snage koje čovjek treba da izrazi, određena iskušenja ili ograničenja koja treba nadići. U zapadnim kulturama zmaj ima uopšteno negativan predznak kao zastrašujuće čudovište i simbol zla, dok je na Istoku simbol snage, moći i promjena.
Zmaj je podzemna, vodena i nebeska životinja. U bliskom je srodstvu sa zmijom i imaju sličan simbolizam. Kao spoj zmije i ptice predstavlja vezu neba i zemlje. U mnogim tradicijama, poput tibetanske i indijske, zmije zvane Nage predstavljaju prosvijetljena bića, velike kraljeve ljudi koji su čovječanstvu predali sveukupno znanje o svijetu i univerzumu.
U mnogim mitovima, legendama i bajkama susrećemo junaka koji se bori sa zmajem. Mora ga pobijediti da bi došao do neizmjernog blaga koje čuva zmaj – bilo da se radi o zlatnom runu na Zapadu ili biseru u Kini. To blago predstavlja istinsko znanje, svjetlo mudrosti koje rasvjetljava smisao života.
Mnogo prije nego što su holivudski filmovi otjelotvorili zmajeve, narodna predanja, ilustracije i slike održali su legendu o letećim stvorenjima živom.
Kineska kultura
Kina ima najdužu kontinuiranu tradiciju priča o zmajevima, koja seže gotovo 5.000 godina u prošlost.
Na drevnim slikama iz te zemlje zmajevi simbolizuju carsku vlast i sreću. Prema predanju, živjeli su u vodi i mada su uglavnom bili bez krila, mogli su da lete. Što je najvažnije, donosili su kišu i plodnost zemlji. U kineskom Zodijaku to je i najpovoljniji znak, a kostimi zmajeva neizostavni su u proslavama Kineske nove godine.
Smatra se da su i ostali azijski narodi, a naročito Japan i Vijetnam bili pod uticajem kineskog kulta zmaja. Zmaj kao simbol duboko je utkan i sveprisutan u kineskoj tradiciji i kulturi, pa se Kinezi i nazivaju potomcima zmaja. Simbol je vladara te predstavlja vladarske funkcije koje osiguravaju red i pravedan društveni poredak. Veže se uz pojmove tao, chi i feng-shui. Prema jednoj legendi Car od žada kaznio je četiri zmaja: Dugog, Žutog, Crnog i Bisernog, zarobivši ih ispod četiri planine jer su popili vodu iz Istočnog mora i pustili je na zemlju u obliku kiše da bi pomogli ljudima. Ne žaleći zbog svog postupka, zmajevi su nastavili pomagati ljudima te su se pretvorili u četiri najveće kineske rijeke. Zmaj je glavni akter i u kineskoj kosmologiji gdje se stvoritelj kosmosa P'an Ku prikazuje kao patuljak s dva roga ili sa zmajevom glavom i tijelom zmije. Čest je prikaz zmaja sa simbolom jina i janga u rukama, koji se naziva i zmajev biser.
Međutim, zmajevi se pojavljuju i u svim ostalim krajevima svijeta.
Od Mesopotamije do stare Grčke
Među najstarijim spisima koji govore o zmajevima su priče iz Mesopotamije o zmijolikom božanstvu po imenu Tijamat, koje je izronilo iz mora da cijeli svijet vrati u primordijalni haos. Zahvaljujući mladom bogu Marduku, koji je ubio Tijamata, kosmos je spasen.
I u Starom pismu slično čudovište se više puta spominje: između ostalog i Levijatan, biće koje je mješavina kita i zmije, ali i u drugim sredozemnim i evropskim tradicijama. Jedan od starogrčkih mitova, koji je postao možda i najzastupljeniji u vizuelnim umjetnostima vijekovima kasnije, je mit o Jazonu i zlatnom runu. Jazon, junak iz mita o Argonautima, okupio je pedeset najglasovitijih grčkih junaka i krenuo lađom u pustolovinu, u potragu za zlatnim runom. Zlatno je runo visilo na visokom hrastu, a čuvao ga je vječno budni zmaj koji je, ugledavši došljake Jazona i Medeju, zasiktao tako strahovito da su odjeknule riječne obale i veliki gaj. Medeja ga je uspavala svojom čarobnom pjesmom, a Jazon je uzeo runo i njih su se dvoje vratili na lađu. Put koji vodi ka runu je poput života punog iskušenja, krivudanja i skretanja. Ako kormilom našeg života upravlja viši dio naše svijesti, preko mnogih ćemo iskušenja na kraju doći do zlatnog runa, svjetla koje blista u nama poput malog sunca.
Zmaj u slavenskoj mitologiji
Slavenska mitologija govori o vječnoj borbi gromovnika Peruna i boga prirode Velesa. Na vrhu stabla svijeta je Perun, u krošnjama pčele, golubovi i ptice, a u podzemnom dijelu, među korijenjem je Veles u obličju zmaja, zmije ili vidre. Veles, kao sila podzemlja i tame, stalno izaziva Peruna na dvoboj otimajući mu stoku. Perun kao vrhovni bog uspije ga pobijediti i otjerati u podzemlje, no Veles se periodično vraća obnovljen, u novoj koži poput zmije. Ta se borba ponavlja svake godine i simbolizuje ciklus života, povratak godišnjih doba i borbu suprotnosti.
Ala u narodnim vjerovanjima
Ala (odomaćena turska riječ) je zoomorfno biće, srodno aždaji i zmaju. Na Kosovu se kazuje da je ala ogromna, s repom koji se spušta do zemlje, a glavom u oblaku. Ako bi joj čovjek spazio glavu, onda bi od straha pomjerio s pameću.
Ona je neobično snažna: “Jak kao ala!” Proždrljiva je i nesita: “Ždere kao ala!” Najviše se javlja i pakosti ljudima u prvoj polovini ljeta, upravo kada dozrijevaju žita; vodi crne i gradobitne oblake, oluju i buru, i njima tuče i uništava usjeve i voće: “Bori se kao ala s berićetom”!
Ona se tada može vidjeti u vidu orla pred oblacima i čuje se njeno pištanje. Po vlasinskim selima ale kupe tuđe usjeve i odnose u svoj kraj. Njima idu u susret zmajevi (čuvari usjeva u svojim krajevima), pa s njima vode borbu i razbijaju oblake. Ale se i među sobom tuku, ledenim zrnima oko čarobne palice, i tada pada grad. Kada nastupi pomračenje sunca ili mjeseca, to ih, vjeruje se, zaklone ale svojim krilima, počnu da ih nagrizaju i hoće da ih prožderu. Kada sunce pocrveni, onda ga je oblila krv od ujeda ala, a kada zasvijetli, onda ih je sunce pobijedilo. Pjege na Mjesecu su tragovi zadobijenih rana od ujeda ala. Kada ale budu uspjele da pojedu Sunce, onda će, po vjerovanju, nastati smak svijeta. Da se to ne dogodi ljudi pucaju iz pušaka prema pomračenju, lupaju u klepetala i zvona, a žene neprestano bajaju.
Nezavisne.
