„Park iz doba jure“ je za većinu publike zanimljiv i intrigantan film zato što spaja različite svjetove – jedan davno prošli, jurski, prevashodno poznat po dinosaurusima, i današnji svijet, predstavljen radoznalim ljudima sa različitim idejama kako on može da se iskoristi. Gledajući film uspijevamo da zavirimo u geološko doba mezozoik, koji je trajao oko 186 miliona godina (od prije 256 do prije 66 miliona godina). Najvjerovatniji razlog koji je doveo do kraja mezozoika i početka kenozoika bio je udar meteorita koji je doveo do značajnih klimatskih promjena i omogućio, manjim, ali sposobnijim sisarima da postanu dominantna vrsta na Zemlji.
Glavna uloga u priči o jurskom parku je data dinosaurusima, koji, od kada su njihovi fosilni ostaci pronađeni, pa do danas, izazivaju zanimanje i nadasve poštovanje ljudi svih starostnih dobi. Treba napomenuti da se mnogo rjeđe pominje fantastičan biljni svijet koji je činio njihovo okruženje, kao i povoljne klimatske prilike, koje su bili neophodne za razvoj kako jednih, tako i drugih.
Slično tome, možemo da zamislimo da se kroz izvjestan broj godina, sretnu dva svijeta u kome bića iz nekog novog svijeta posjete „Park iz doba antropocena“. Obilazak bi mogao da počne sa: „Dobrodošli u doba ljudi!“ A kako bi izgledao taj park? Vjerovatno bi većina ljudi danas zamislila park sa napuštenim zgradama, praznim putevima, odbačenim predmetima, užarenim suncem i vrelim, prašnjavim, vazduhom. Uglavnom bi naše današnje okruženje bilo predstavljeno materijalnim svijetom, a ne i ljudima, kojih je prema proračunima do sada na Zemlji živjelo preko 117 milijardi. A među njima je bilo, kao što i sada ima, mnogo izuzetno pametnih, sposobnih i hrabrih pojedinaca, i naroda, piše sajt Klima101.
Čovjekov potpis u sedimentima
Veoma važno pitanje, koje se možda ne postavlja često je, koliki bi bio vremenski razmak između kraja antropocena i posete bića iz tog, novog, svijeta. U slučaju kada bi taj period bio kratak, onda bi posjetioci zaista mogli da zateknu prizore našeg materijalnog svijeta. Ali u slučaju da je period duži od milion godina, ne bi zatekli skoro nijedan, golim okom, vidljiv trag. Vjerovatno samo poneki proslojak u novoistaloženim sedimentima. Međutim, bez obzira na njegovu debljinu, taj tanak sloj bi predstavljao zapis o našem bivstvovanju, o kome posljednjih decenija, većina stručnjaka nema najlepše mišljenje.
“Zemlja će preživjeti, u to možemo biti sigurni. To nužno ne znači da će tako biti i sa ljudima”, rekla je Kašanin-Grubin.
Klima antropocena
Klimatske promjene su jedna od mnogih posljedica složenog uzročno-posljedičnog procesa koji je doveo do antropocena, i samo je jedna od manifrestacija antreopocena, ali ne i najveća. Borba protiv posljedica klimatskih promjena, sve razornijih poplava, podizanja nivoa mora, poremećaja ciklusa padavina i porast temperature vazduha natjeraće ljude da izgrade još veće nasipe, brane i bedeme i da se još više okrenu razvijanju geoinžinjeringa. Posljedično to će svakako dodatno da podvuče antropocen kao novu geološku epohu i vjerovatno izazove još žešće klimatske promjene.
Čak i ako se dogodi najgori scenario i mi se uništimo sopstevnim postupcima, u kombinaciji sa nečinjenjem, poučeni sličnim događajima iz geološke prošlosti možemo biti sigurni da nas Zemlja vjerovatno neće dugo pamtiti. Važan podatak koji su paleontolozi utvrdili proučavanjem ranijih geoloških razdoblja sa sličnim krizama je da se Zemlja i njeni stanovnici prilično brzo oporavljaju. Čak i veliki događaj izumiranja na kraju perma ili gore opisani kredno-paleogeni događaj zabilježio je prilično brz povratak biodiverziteta.
“Ljudi danas imaju mogućnosti da značajno promijene svoje ponašanje i navike. Ako tako bude, antropocen može da potraje još dosta dugo”, objašnjava Kašanin-Grubin, piše Nacionalna geografija Srbije.
Zemlja će preživjeti, u to možemo biti gotovo sigurni. To nužno ne znači da će i ljudi, ali je sasvim u redu da se brinemo za svoju sudbinu i da pokušamo da opstanemo što duže na ovoj planeti. Dinosaurusi nisu učinili ništa da zasluže svoju sudbinu, jednostavno su imali nesreću da im džinovska stijena padne na glavu, čineći njihovo okruženje negostoljubivim milionima godina i izazivajući prirodnu selekciju i prilagođavanja vrsta. S druge strane, ljudi danas imaju mogućnosti, znanje i sposobnost i samo treba da ulože napor da promijene sopstveno okruženje i još važnije, da značajno promijene svoje ponašanje i navike. Ako tako bude, antropocen može da potraje još dosta dugo.
Nezavisne.
