4. Novembra 2019.

KARIJERA ZA HOLIVUD, ŽIVOT ZA ANALE: Mira Banjac danas SLAVI 90. ROĐENDAN

Big Portal

Mirjana T. Banjac. Gde god da se okrenete, samo nailazite na velika djela. Da li da počnemo od njenih uloga?

Koliko je velika jugoslovenska gluma, toliko je velika Mirina karijera. Ne možete da pogriješite koji god da naslov odaberete iz njenog glumačkog opusa. “Silom otac”, “Sedam plus sedam”; “Korespodencija”, “Balkanski špijun”, “Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo “, “Porodično blago”, “Vratiće se rode”, “Biser Bojane”, “Ujka novi horizonti”.

Primjećujete li koliko vremena obuhvata Mirina karijera koja traje? Mira kaže da će raditi dok je živa.

Mira koja je glumila u pozorištima u Sremskoj Mitrovici, Novom Sadu, Banjaluci, koja je višedecenijski član Ateljea 212 i koja se bavila i pedagoškim radom na novosadskoj Akademiji lepih umetnosti, dobitnica je najvećih esnafskih nagrada i priznanja, kao što su: Dobričin prsten, Velika Žanka, Zlatni ćuran, Nagrada Pavle Vuisić, Sterijina nagrada, Pulska arena. A malo je riječi za Miru koja je u Drugom svjetskom ratu bila u Prvoj proleterskoj brigadi. Malo je i uloga da bi iskazale njeno umijeće.

A znate li ko će najbolje reći istinu o Miri? Ona sama.

Majka Branislava Jovanovića i baka Srđana Apića, govorila je da je brak između njenih roditelja bio sklopljen, a da se oni nisu ni poznavali. Otac joj je bio potomak srpskih iseljenika u Sjedinjene Američke Države, koji nije znao srpski jezik, a majka devojka iz skromne vojvođanske porodice, koja nije znala ni riječ engleskog. Mirin otac je napustio porodicu i vratio se za Ameriku. Iako je supruzi i ćerki slao karte, one nikad nisu krenule za njim. Glumica je uz baku i tetku sa očeve strane. Majka koja je radila u fabrici šećera u Beogradu zbog posla je rijetko viđala mezimicu.

– Ja, u stvari, uopšte i nisam bila dijete. Bila sam, eto, neko biće. Odrasla sam u toku strašnog rata i užasa. Drugo, živjela sam kod babe. Moj otac je bio Amerikanac. Doveli su ga ovdje kad je imao dvadeset i neku godinu. Nije ni znao srpski, oženili su ga mojom majkom koja je bila lijepa djevojka … Primače se rat, zatvoriše se granice između Srbije i Hrvatske, ona osta u Beogradu, ja u Erdeviku, gdje sam i rođena, kod babe i tetke po ocu, koja je takođe došla iz Amerike i slabo govorila srpski. Te dvije žene su se strahovito svađale, a ja sam živjela u tome i u čežnji za majkom. Zbog njih dvije, bake i tetke, nikada nisam naučila engleski – ispričala je Mira koja je sa 24 godine postala majka kada je sa Andrejem Jovanovićem dobila sina Branu.

– Sve se brzo dešavalo. A onda sam se od muža razvela kad je Brani bilo pet godina. Dok je bio mali, imala sam sreću da mi je majka pružala veliku podršku, a i s bivšim mužem bila sam u dobrim odnosima sve do njegove smrti. U životu dobijamo samo ono što dajemo…. Pošto sam rano ostala sama sa sinom, ponekad sam mislila da zbog čestih putovanja nisam bila tu kada sam mu bila potrebna. Privatni život uvijek gubi. U životu je najvažnije pronaći ravnotežu, znati šta je važno, a šta nije i svoje vrijeme trošiti samo na bitne stvari. Treba se pravilno rasporediti, ali naravno to nije uvijek moguće jer ne zavisi sve od vas. Ali, nažalost, to se nauči tek sa godinama – otkrila je za magazin “Stori” kada je na pitanje da li je željela još djece odgovorila:

https://youtu.be/Wl77MvtAlAA

– Nisam o tome razmišljala. Tu sam negdje stala i rekla: To je moja sudbina.

O današnjim brakovima je za Ženu rekla:

– Ono što mene uznemirava je to da se brakovi tako lako raspadaju, da djeca žive na dvije strane. Mislim da je porodica osnov društva i kad to krene da se ljulja, može da bude opasno. I zbog toga mi je žao. Mlade žene i uopšte mladi ljudi ne žele da prave kompromise, neće da istrpe ništa. Nema pa nema. Nema svakog dana mesa, pa nema, nema svakog dana kolača, nema svakog dana izlazaka. Nešto se mora učiniti za zajednicu, a ako svako u brak uđe sa željom: “Ja ću da idem gdje god hoću, ti idi gdhe god hoćeš, od toga nema ništa.

Osvnula se i na sve svoje ljubavi:

– Nikada mi nije nedostajalo poštovanje muškaraca. Mene su moji ljudi voljeli.
Mira je umjela da kaže da bi cijelu karijeru mijenjala za unuče, a onda joj je unuk donio najveću sreću.

Direktna u izjavama Mira nije krila ni da se suočila sa najtežim momentima.

– Jaukala sam beogradskim ulicama, bila sam na ivici da se ubijem. Morala sam da pozajmljujem novac. Prvo sam naišla na zelenaše, koji su uzimali po tri puta više i to je bio rašomon. Jednog dana sam otišla u hotel ‘Metropol’, naručila kafu, sjela da napišem pismo i htjela da se bacim dole. U jednom trenutku pozvao me je Stipe Delić. Kaže hoće da radim veliku glavnu ulogu. Bila je to čuvena Marija, iz logora, zbog koje su me šišali do glave. Ugovor je bio milionski. Potpišem i vratim sve dugove. To je bio moj mrak, ali i pročišćenje. Pola dinara više u životu nisam pozajmila! Da umirem”.

Mira je pobjedila, a umjela je u životu da čvrsto stoji iza svojih odluka, poput one da napusti Beograd i ode u Novi Sad.

– Možda je to neko malo lukavstvo još iz mladosti. Rano sam uvidjela da nisam lijepa devojka, pa sam se lukavo družila sa onima koje su bile veoma lijepe, ali nezanimljive. Kad idemo na neku žurku, prvo pustim da prođe euforija koju izaziva njihova pojava i ljepota, a onda se tu negdje umuvam i u nekom trenutku vickasto skrenem pažnju na sebe. I tako odjednom društvo prelazi kod mene. Šta ćeš, snalazila sam se.

Publika se ne bi složila, rekla bi da je Mira najlepša glumica. A nju slava nikad nije ponijela.

– I slava je kvarljiva, zahtjeva jednu ozbiljnost nošenja, razumnost, jednostavnost. Slava može brzo i da se potroši, da se kao krupna novčanica unovči u sitne male dinare. Uvijek sam više voljela da kažem rezultat nekog rada, nego slava. Jer, slava može doći preko noći nekom ko je i ne zaslužuje. Ima jedna divna misao jednog francuskog filozofa: “Biti jako iznad, znači spustiti se.

I Mira je još tu, na tronu.

– Aktivna sam, nisam opuštena. Ja kada budem van posla, to je moj kraj. Ja neću da umrem, ja ću da uginem kao biljka koju nisu zalivali”.

I potpuno neustrašiva:

– Spremam se za odlazak. Ne plašim se smrti. Tome su, vherovatno, doprinijele moje godine. Svjesna sam da sam blizu kraja putovanja, da su mi ostale još jedna-dvije stanice”. (“Glorija”).

Mnogo još toga čeka Miru.

(Žena Blic)

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare