Ukoliko ga ugledate, nemojte da vam bude teško da ga naberete, ali i osušite i sačuvate za predstojeći period.
Međutim, bez obzira na to što sušenje djeluje kao prilično jednostavan proces, određena pravila mora da ispoštuje svako ko želi da posao obavi kako treba.
Oni koji imaju i više nego dovoljno iskustva kažu da bilje nikako ne bi trebalo prati prije sušenja, a da ga treba osušiti odmah nakon branja, jer ukoliko predugo bude stajalo može da izgubi vrijedne materije.
Takođe, listove, cvijetove i ostale dijelove bilja, je potrebno da sušite cijele, a da ih usitnite tek neposredno prije korišćenja. Međutim, korijen je, ipak, potrebno pripremiti prije sušenja, pa ga obavezno, prije sušenja, izrežite, a kada ga osušite, prije upotrebe ga smrvite.
Ukoliko želite da ga jednostavno osušite, postavite čist papir, a zatim na njega rasporedite bilje i ostavite ga da se suši.
Ipak, najbolji način sušenja jeste u hladu i na promaji, a nikako na direktnom suncu. Nekada ranije, naše bake su sušile ljekovito bilje tako što bi ga stavile na konopac, a zatim iznad peći ili u potkrovlje.
Ukoliko želite da primjenite njihov “recept”, stabljike bilja vežite konopcem i objesite naopako, ali ne pregusto, kako bi između biljaka cirkulisao vazduh.
I, ne zaboravite da, kada pakujete sušeno bilje, na svakom pakovanju označite vrstu, jer osušene mahom sve izgledaju isto, piše
24Sedam.
