Mogli bismo ga opisati kao čovjeka kontradiktornosti – istovremeno je bio beskrupulozni gangster i savjesni knjigovođa; hladnokrvni ubica i filantrop; nasilnik i porodični čovjek.
Malo je toga u djetinjstvu Alfonsa Kaponea moglo da nasluti šta će od njega biti jednog dana. Na svijet je došao 1899. u Njujorku, kao četvrto od devetoro djece brijača Gabriela i šnajderke Tereze, migranata iz okoline Napulja. Gabriel je bio radan čovjek koji je, za razliku od mnogih doseljenika, znao da čita i piše, pa je napredovao do vlasnika brijačnice i omogućio porodici pristojan život. Bistar i marljiv, Alfonse je imao solidne ocjene u školi, a vladanje mu je bilo primjereno do četrnaeste, kada se potukao s učiteljem.
Premda je tvrdio da se samo branio, izbačen je iz škole. Počeo je provoditi vrijeme na ulici, gdje je ušao u krug lokalnog gangstera Džozefa Torija. Kapone se, zajedno s prijateljem Lakijem Lucijanom, pridružio njegovoj “Bandi iz ulice Džejms”.
Mentor mu je u početku pronašao legalan posao, šankera u kafani “Howard Inn”. Upravo tu je Kapone zaradio nadimak pod kojim će ući u istoriju – “Lice s ožiljkom”. Kad nije točio pića, 18-godišnjak je “muvao” atraktivne gošće. Te ljetne večeri je, međutim, odabrao pogrešnu: sestru gangstera Franka Galučija.
“Imaš divnu guzu, shvati to kao compliment”, rekao je djevojci, na šta je njen brat dograbio nož i isjekao Kaponeov lijevi obraz. Kapone će kasnije insistirati da ga fotografišu isključivo s njegove “bolje strane” i lagati medijima da je ožiljak zadobio u ratu.
Nedugo nakon što se vjenčao Irkinjom Meri Kughlan i napravio joj sina, Kapone odlazi u Čikago, gdje je Torio preselio svoje operacije. Šef tamošnje mafije u to je vrijeme bio Big Džim Kolosimo, Toriov ujak, a glavni posao mu je bilo vođenje bordela. Kad je na snagu stupila prohibicija, Torio je shvatio da se velik novac krije u ilegalnom alkoholu, ali Kolosimo nije bio zainteresovan za taj tip posla. Drugim riječima, stajao je na putu Torijevim ambicijama.
Nakon što je unajmio prijatelja da likvidira Kolosima, osiguravši alibije za sebe i Kaponea, Torio postaje šef čikaške mafije a Kapone, koji mu je ranije vodio knjige, njegova desna ruka. Tokom narednih nekoliko godina, njihova banda zgrnula je bogatstvo na ilegalnoj proizvodnji i prodaji alkohola, ali i mnogo neprijatelja među rivalskim kriminalnim organizacijama.
Nakon što je jedva preživio pokušaj atentata, Torio se povlači u “penziju” a nadzor nad svojim poslovima, koji su tada već obuhvatali hiljade javnih kuća, kockarnica i ilegalnih točionica alkohola, prepušta štićeniku Kaponeu. Premda je imao samo 25 godina kad se našao na čelu jedne od najvećih mafijaških porodica, ovaj je pokazao neobičnu poslovnu spretnost, ali i odlučnost da se obračuna sa svima koji su mu se usudili usprotiviti.
Premda službeno ne postoji dokaz da je učestvovao u “pokolju na Valentinovo”, likvidaciji članova irske bande Bugsa Morana, svima je bilo jasno da je upravo Kapone naručio krvoproliće. A, po potrebi, i sam je znao “zaprljati ruke”: trojicu gangstera, za koje je sumnjao da su promijenili strane, pobio je bejzbolskom palicom.
Premda je godinama potplaćivao policajce i političare a javnost ga je voljela, takav život nije se mogao nastaviti u nedogled. Kad je na čelo FBI-ja došao ambiciozni Eliot Nes, obruč oko mafijaškog šefa počeo se stezati.
Federalci su, naime, imali novo oružje u borbi protiv gangstera: počeli su ih optuživati da su utajili porez na svoju nezakonito stečenu imovinu. Upravo na ovoj banalnosti “pao” je zloglasni Al Kapone.
Godine 1931. proglašen je krivim za taj zločin i osuđen na jedanaest godina robije. Veći dio kazne odslužio je u Alkatrazu, a po izlasku na slobodu bio je slomljen čovjek. Zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno boravkom iza rešetaka i posljedicama dugo neliječenog sifilisa. Povukao se u vilu na Floridi, gdje mu se infekcija proširila na mozak. Nikad se više nije vratio u Čikago, jer nije bio mentalno sposoban da vodi porodicu (njegov psihijatar je zabilježio da bolesnik ima mentalne sposobnosti dvanaestogodišnjeg djeteta). Umro je u dobi od četrdeset osam godina, a supruga je brinula o njemu do posljednjeg trenutka.
