Činjenica koju je važno razumjeti i usvojiti kao istinu, jeste da svakodnevne aktivnosti svakog pojedinca mogu napraviti razliku i da odgovornost za zagađenje nije isključivo na nivou industrije i velikih zagađivača, već ona pripada svakom od nas. Brojni izdvojeni aktivisti i organizacije, danas rade na osvešćivanju pojedinaca u vezi sa ovim problemom i načinima na koje se oni mogu zalagati za doprinos zdravlju sredine u kojoj živimo.
Minimalna proizvodnja otpada
Takozvani zero waste model je koncept kojem težimo u okviru obrazovanja dobre ekološke prakse i podrazumijeva ideju, da proizvodnju otpada svedemo na minimum. Činjenica je da svakodnevne aktivnosti znače i da ćemo proizvesti izvjesnu količinu smeća, te i da je ta idealna nula još uvijek u domenu teorije, odnosno da u praksi nije moguće da ne proizvodimo nikakav otpad. S druge strane, pametan odnos prema potrošnji i materijalima, koje koristimo može da dovede do toga da značajno smanjimo količinu smeća, koje naše domaćinstvo proizvodi i samim tim,i povoljno utičemo na zdravlje naše životne sredine.
Promišljena potrošnja
U cilju da proizvedemo što manje otpadnih materija, trebalo bi prije svega da obratimo pažnju na kontrolisanje svakodnevne potrošnje, a to se na prvom mjestu odnosi na naše redovne nabavke i kupovinu uopšte. Pitanje konzumerizma predstavlja društveni problem, koji zahtijeva zasebnu diskusiju, ali je važno dotaći ga se i u ovom kontekstu, jer svakodnevni pritisci putem medija i ponude, koje privlače prosječnog potrošača na dnevnoj bazi dovode do nepotrebnih kupovina, koje same po sebi dovode i do povećane proizvodnje otpada i narušavaju zdravlje životne sredine. Kupovine je potrebno planirati i pratiti plan nabavki. Ukoliko budemo kupovali u skladu sa svojim potrebama, nećemo dolaziti u situaciju da bacamo namirnice, koje nismo potrošili u roku njihovog trajanja. Ovakva praksa je dobar način da se podrži aktivna zaštita životne sredine, a istovremeno će pozitivno uticati na kućni budžet, jer bacajući nepotrebne artikle koje smo nepromišljeno kupili, mi bacamo i novac koji smo u njih uložili.
Izbor materijala i pakovanja
Jasno je da je plastika za jednokratnu upotrebu, veliki neprijatelj životne sredine i zbog toga bi prilikom izbora proizvoda, koje kupujemo trebalo da obratimo pažnju na njihovo pakovanje. Problem plastičnih pakovanja možemo prevazići pametnim odnosom prema njima, odnosno biranjem onih plastičnih pakovanja koja nam mogu služiti trajno, dok bi plastiku za jednokratnu upotrebu trebalo da odlažemo na ekološki način, dakle da recikliramo. Na ulicama naših gradova sve češće nailazimo na zasebne kontejnere za odlaganje određenih materijala, a ukoliko to nije slučaj u mjestu u kojem živite, možete se obratiti udruženjima, koja se bave recikliranjem i zaštitom životne sredine, te na taj način podržati njihovo zalaganje.
Odgovoran boravak u prirodi
Odgovoran boravak u prirodi znači da smeće, koje proizvedemo u toku naših izletovanja i šetnji odlažemo po propisu. S druge strane, idealno bi bilo da ukoliko naiđemo na otpad, koji nije odložen u skladu sa pravilima njegovanja čiste i zdrave životne sredine, pokupimo i bacimo u smeće. Akcije čišćenja prirode su takođe sjajna praksa i njih možemo i sami organizovati ili pratiti aktivnosti inicijativa koje se time bave, te im se pridružiti.
Ukoliko svako od nas uloži trud u obrazovanje navika koje podržavaju održavanje dobrog zdravlja naše životne sredine, rezultati će biti osjetni. Činjenica je da naše okruženje, traži od nas da ga njegujemo i održavamo čistim, te i da po njega nepovoljne prakse i neodgovornost na ovom planu, izvjesno dovode do narušavanja zdravlja nas samih. Imajući ovo na umu, podržimo udruženja koja se bore protiv zagađenja i pokušajmo da usvojimo ekološke navike, koje će doprinijeti našem dobrom zdravlju i zdravlju budućih generacija.
Autor teksta: Velibor Živkov
Ultra.ba
