Rijetke su žene u kriminalnom miljeu. Moj i Sofijin život su potpuno različiti. Na kraju drugog dijela filma se osjeća poprilično gorak okus u ustima
Jovana Stojiljković u poznatom filmu „Južni vetar“, čiji je nastavak „Južni vetar: Ubrzanje“ imao nedavnu premijeru širom Bosne i Hercegovine, tumači ulogu Sofije, prvo djevojke Petra Maraša, a potom supruge i majke njihovog djeteta. Uz sve to, njen odabranik je u svijetu kriminala sa željom da ide ka samom vrhu. Lik Sofije je jedan od rijetkih ženskih likova franšize, a Jovana kaže kako joj je drago što je ova uloga povjerena baš njoj. Mlada glumica na sebe je skrenula pažnju glavnom ulogom u srbijanskom filmu „Panama“ iz 2015. godine, što je za nju bila i prva ikad glavna uloga koje se rado sjeća, ali ovog puta samo za „Azru“ priča nam o mega popularnom filmu „Južni vetar“.
– Rijetke su žene u kriminalnom miljeu. Ono što mi je bilo važno, jeste da ona bude postojana i autentična, to je ono što ja kao glumica razmišljam kada pravim bilo koji karakter pa onda i za Sofiju. Drago mi je što je ona u scenariju prvo dobra, a kasnije je nešto opasnija. U nastavku ona je morala da preduzme neke akcione scene, te je to moje zadovoljstvo veće – pojasnila je Jovana na početku našeg razgovora.
Film je postao vrlo popularan, potom i istoimena serija. Kako je ta popularnost utjecala na Vašu karijeru?
– Zadovoljstvo mi je kad imam priliku osjetiti reakciju publike i vidjeti pune sale, iako zbog ovih mjera nisu pune (smijeh). Ali, u svakom slučaju, ta reakcija publike je nešto zbog čega se mi ovim i bavimo i onda mi je to nekako i najveći utisak.
Živite užurban život, obilazite države naše regije, idete s premijere na premijeru. Koliko Vaš privatni život trpi?
– To je dio posla i kao što je nekako obaveza snimanje ili probe u pozorištu ili igranje predstave, tako je i ova promocija filma važan dio. I meni je bilo važno dok se nisam bavila ovim poslom da poslije premijere vidim ekipu filma i nekako iz poštovanja prema publici, mislim da je važno da posjetimo što više možemo. Eh sada, da li trpi, pa možda i da, ali ja sam već ogugalala na taj dio (smijeh). Trudim se, koliko mogu, da ovaj popratni dio bude lijep, da se dobro zabavljamo i družimo.
Na ovogodišnjem SFF-u ste nominirani za najbolju glumicu za TV seriju „Južni vetar“, što su ujedno bile i prve nominacije, s obzirom na to da je SFF prvi put ove godine uveo nagrade za TV kategoriju. Kakve impresije nosite?
– Veoma mi znači, mislim da je odlično što je Sarajevo Film Festival pokrenuo i tu kategoriju jer su sad serije vrlo popularne. I zbog toga mislim da je prosto dobra kategorija. A ponosna sam što sam bila nominirana za seriju „Južni vetar“.
Koliko Vam je bilo teško tumačiti jednu ovakvu ulogu, žena u svijetu muškaraca?
– Teško mi je u smislu jer taj socijalni milje uopšte ne poznajem. Znam kao iz američkih filmova, ali ovo je nešto što je naša priča, vezana za Balkan. Imala sam podršku i vođenje reditelja Miloša Avramovića i, naravno, dobar scenarij koji je napisan i sjajne kolege. Sve u svemu mi je bilo, sad kad pomislim, lako, ali dok se snima imala sam dileme te razmišljala šta bi bilo moguće. Sad kad je snimljen drugi dio, razmišljala sam i o očekivanjima publike, šta bi sad bilo najzanimljivije da se učini za scenu, da bude što autentičnija.
Kako ste se spremali za ovu ulogu?
– Općenito kad se spremam za ulogu, ono što najviše volim je da zamislim tu osobu, postoji uvijek neka referenca, na neku ličnost koja postoji, ali nije iz javnog života. Nisam imala referencu iz tog kriminalnog miljea, ne znam ih, ali sam ih imala u odnosu na scenarij. Odrasla sam u Zemunu, to je jedan dio Beograda koji nosi historiju iza sebe, tako da znam šta znači biti na ulici, imala sam drugare iz škole koji su bili u tome, pa sam se na neki način referisala i na to, a i scenarij mi je bio najvažniji da zamislim ko je ta djevojka.
Koliko ima sličnosti, odnosno različitosti između Vas i Sofije?
– Svaki lik ima neku sličnost, čim ga ja igram znači da sam dala nešto svoje, a opet s druge strane su naši životi potpuno različiti (smijeh).
U razgovoru s novinarkom prije premijere filma u Sarajevu
Film je postao vrlo popularan, posebno među mlađim generacijama. Koju poruku šalje ovo filmsko ostvarenje?
– Ovaj film, koliko god je zabavan na neki način i zanimljiv za gledanje i prikazuje taj svijet, opet, s druge strane, svi junaci u filmu snose velike posljedice zato što vode takav život i mislim da se u ovom nastavku to jako osjeća, sada da ne otkrivam šta se dogodi, ali mislim da na kraju filma se osjeća poprilično gorak okus u ustima. Ta tragedija će se, vjerovatno, i kroz nastavke osjećati, ono što sam čula od reditelja, planirana je trilogija, tako da će se negdje osjetiti i na samom kraju šta bi bila ona glavna poruka filma.
U kojem žanru biste se još voljeli okušati?
– Meni je u svakom žanru najvažniji scenarij, uvijek pročitam i vidim da li je dovoljno dobro napisano i da li ima šta da se igra, kakva je uloga. Slaba sam s radom komedija, možda bih se voljela tu okušati.
Igrate rame uz rame s vrhunskim imenima glumačke scene. S kim je najteže, a s kim najlakše sarađivati?
Sa svima mi je bilo zadovoljstvo raditi, ali najviše imam scena s Milošem Bikovićem, mi se i dugo znamo pa mi je to lako i lijepo. Naravno, s malim Mićkom koji igra našeg sina, bio mi je vrlo zabavan dio snimanja, jer je on mali i presladak je te smo se s njim lijepo igrali. Sad u ovom nastavku sam imala tu čast da radim Mikijem Manojlovićem i Aleksandrom Berčekom, što mi je činilo zadovoljstvo da se nađem s tako velikim glumcima u kadru.
Premijera filma u Sarajevu
Je li popularnost mač s dvije oštrice?
– Nerijetko mi zvuči prepotentno kad se ljudi žale da im sve smeta, a s druge strane postoje ti dani kad bi se sakrio u mišiju rupu, kad nemaš šta da daš nekome ko ti priđe i želi nešto od tebe jer se baviš ovim poslom. Jedino je važno ostati svoj i normalan, u životu općenito, pa tako i u ovom poslu. Da se ne pridaje toliko značaja svemu tome i da ne shvatamo sve ozbiljno. Ono na čemu sam ja zahvalna kad kažem popularnost, to je za mene taj kontakt s publikom i to je ono što mi je važno. Zato se i bavim ovim poslom.
INFO više
Jovana Stojiljković (27) rođena je u Beogradu, gdje je napravila prve glumačke korake u školi Nenada Nenadovića, da bi već u trećoj godini srednje škole dobila prvu ulogu u filmu KLIP. Diplomirala je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u klasi profesora Dragana Petrovića. Prva uloga je sa 11 godina u TV drami MALI POLOŽAJNIK za RTS. U toku studija igra glavnu ulogu u filmu PANAMA u režiji Pavla Vučkovića za koju dobija brojne nagrade na festivalima u Srbiji. Do sada je igrala u filmovima Olega Novkovića OTADŽBINA, BRANIO SAM MLADU BOSNU S. Koljevića, “Kad ljubav zakasni” I. Stefanovića, u seriji “Senke nad Balkanom” D. Bjelogrlića. U 2018. godini veliki uspjeh postiže serija “Jutro će promeniti sve”. Zaposlena je u pozorištu “Atelje 212” u Beogradu. Igra u pozorištima “Jugoslovensko dramsko”, “Zvezdara Teatar” i “Boško Buha”.
Azra.
