SVOJE penzionerske dane trošim lagano i bez žurbe. I to mi prija. Što Raša Popov reče: “Deco, i starost može da bude lepa, samo kada ne boli.”

Na sreću, Jovi Radovanoviću penzionerski dani su lepi. Kako kaže, provodi ih sa suprugom, porodicom i prijateljima. U šetnji, razgovoru, miru…

– Najviše vremena provodim sa suprugom. Ja na televiziji gledam sport, a ona serije – kaže za “Penzioner” čuveni komičar, glumac i muzičar stare Jugoslavije. – Mnogo sam se tokom radnog veka naradio i naputovao, pa mi je sada želja za odlascima utihnula. Skuvam sebi kafu, pijuckam i uživam. Pogledam dnevnu štampu i uživanje istog trenutka prestaje. Često šetam kejom pored Save nekoliko kilometara malo bržim hodom i vratim se kući kao pobednik.

Raspad Jugoslavije i prestanak postojanja čuvenog ansambla “Sedmorica mladih” Jova Radovanović, koga i danas generacije pamte po humoru i skečevima koji su ulepšavali televizijske emisije, smatra najtežim periodom u životu. Prestanak karijere kao muzičara, tih devedesetih, predstavlja njegov prvi odlazak u penziju. Mada je zvanično penzioner već dve i po decenije, suštinski se povukao iz posla zabavljača tek pre tri godine.

– Bilo je teško baviti se komedijom i zabavljanjem tih godina u zemlji u kojoj se svakodnevno u vestima prebrojavalo koliko je poginulih po ratištima širom Jugoslavije – seća se Jova. – Ali ubrzo kao mlad penzioner sa nešto sačuvane energije, pokušao sam da nastavim sa karijerom i to mi je uspelo. Počeo sam TV seriju “Povuci ručnu” i kao penzioner napravio 72 polučasovne epizode. Bio sam autor, zabavljač, muzički urednik i producent.

Posle televizijskih obaveza, Jova je krenuo na turneju po Australiji sa glumcem Ivanom Bekjarevim, a zatim i po Kanadi sam i sa Mirom Banjac.

– Sve se to odvijalo postepeno, pa sam prestao sa aktivnostima pre tri godine i konačno otišao u pravu penziju – priča Radovanović. – Najdraži trenuci su mi danas kada dođu deca i unuci, razgovor sa prijateljima. To je neprocenjiva vrednost.

Foto K. Mihajlović

Stariji ga prepoznaju, doviknu mu: “Gde ste, bre, nema vas na televiziji”, ali ima i mlađih koji mu kažu: “Hvala vam što ste mi ulepšali detinjstvo.”

– I to je meni neka vrsta satisfakcije. To je dokaz da sve to što sam radio nije bilo uzaludno – kaže Jova. – Razlika između penzionera javne ličnosti i običnog je u tome što nas poneko i prepozna, a ovog običnog, samo oni koji ga znaju, pod uslovom da se nije mnogo promenio.

Kako kaže Jova, bez obzira na status i primanja, ne postoji čovek bez briga, a ako takav i postoji, trebalo bi da se zabrine što ni za koga ne brine.

– Meni u celoj stvari fali malo humora, a i šta će nam humor kad nam je život smešan – kaže Jovan Radovanović.

UŠLI U “GINISA”

JOVA Radovanović je karijeru započeo u bendu koji je osnovao pod nazivom “Domino” i sa njim je svirao u amfiteatru Tehnološkog fakulteta, koji je imao klavir. Sav zarađeni novac su davali za njegovo iznajmljivanje. Članovi “Domina” su se ubrzo razišli, pa je Jova prešao u bend “Veseli Bendža”, a zatim u “Sedmoricu mladih”. Sa njima je ušao u Ginisovu knjigu rekorda kao ansambl sa najdužim stažom od 33 godine. Oženjen je suprugom Koviljkom, ima troje dece, sina i dve ćerke bliznakinje.

Foto K. Mihajlović

Foto: K. Mihajlović

Izvor: Novosti