Djeca Jelisavete Orašanin ne smiju osjetiti stres njene profesije. U intervjuu glumica otkriva kako balansira brutalan radni tempo, majčinstvo i često pakovanje.
Jelisaveta Orašanin otvoreno govori o tome kako usklađuje surovi radni tempo s odgojem kćerke i sina, naglašavajući da joj je kao majci najvažnije da Petra i Bogdan ne osjećaju stres koji sa sobom nosi njena profesija i često pakovanje.
Diplomirali ste u klasi profesora Peleta, koja je već deceniju među najaktivnijima na našoj sceni. Koliko vam znači što uz sebe imate “svoje ljude” koji tačno razumiju kroz koje profesionalne i privatne faze prolazite?
– Mnogo mi znači što imam kumove, klasu i prijatelje. To su ljudi koji tačno znaju kako izgledaju naši usponi, padovi, čekanja, nesigurnosti i velika uzbuđenja. U ovom poslu, javnost vas često vidi samo kroz premijere i uspjehe, ali zapravo iza svega stoje godine rada, odricanja i preispitivanja. Zato je vrijedno imati nekoga ko vas razumije bez riječi i ko zna ko ste – i kada ste na vrhu i kada sve stane.
Djeca glumice Jelisavete Orašanin su na prvom mjestu
Poznati ste po fantastičnom upravljanju vremenom. U danima koji okružuju velike događaje, poput premijere, kako uspijevate uskladiti stroge planove s porodičnim obavezama i odrastanjem Petre i Bogdana? Šta u tim trenucima najviše pati?
– Istina je da volim organizaciju i da bez nje ne bih mogla funkcionirati, posebno s djecom i ovim tempom života. Ali uoči premijere, ta ravnoteža gotovo nikada nije idealna. Tada najviše pati odmor, a ponekad i vrijeme koje bih voljela provesti potpuno prisutna s njima. Međutim, trudim se da Petra i Bogdan ne osjete stres koji moj posao donosi.
Od samog početka karijere uspijevate održati jasnu granicu između posla i privatnog života. Koliko je danas izazovno ostati vjeran sebi i sačuvati taj mir uprkos stalnom interesovanju javnosti?
– Danas je mnogo teže sačuvati privatnost nego prije, upravo zato što u javnosti postoji utisak da ljudi imaju pravo da znaju sve. Od početka karijere imala sam potrebu da neke stvari zadržim za sebe – ne zato što nešto krijem, već zato što vjerujem da osoba mora imati svoj mir i prostor izvan reflektora. Upravo ta jasna granica me je godinama čuvala i pomagala mi da ostanem mirna u poslu koji može biti vrlo glasan.
Kolege kažu da uvijek imate “pasoš u džepu” i da ste spremni otići na drugi kraj svijeta samo na dva dana. Gdje ćete ovog ljeta napuniti baterije i da li je konačno na redu Peru, zemlja koja je već dugo na vašoj listi želja?
– Istina je da volim putovanja i mogu potpuno spontano otići negdje na dva dana, samo da promijenim zrak. To me oplemenjuje i inspiriše . Međutim, ovog ljeta ću odabrati malo mirniji ritam, više prirode i vremena s djecom. Peru je i dalje velika želja, ali ću ga ostaviti za trenutak kada mu se budem mogla maksimalno posvetiti, jer mi se čini kao mjesto koje ne treba doživjeti na brzinu.
