Analize pokazuju da se polovina svjetske populacije trenutno nalazi u karantinu koji su neke države samo preporučile svojim građanima, dok su ih druge strogo nametnule.
U mnogima državama mjere se mjenjaju i pooštravaju iz dana u dan. U većini zemalja je tako skraćeno radno vrijeme prodavnicama sa prehrambenim proizvodima i pekarama, zatvoreni su kafići, restorani, škole, vrtići i fakulteti, dok je javni prevoz redukovan, te zabranjeno okupljanje više ljudi na jednom mjestu i preporučeno obavezno rastojanje od jedan metar među građanima.
Neke države, poput Hrvatske i Slovenije, zabranile su kretanje između gradova, odnosno napuštanje mjesta prebivališta, dok su neke uvele obavezu nošenja maski na svim javnim mjestima.
Iako je većina mjera slična u svim dijelovima svijeta, razlika je u tome što mnoge zemlje još nisu uvele potpunu zabranu kretanja građanima ili pak policijski čas.
Među zemljama koje su uvele potpunu zabranu kretanja od 24 časa su Italija i Španija, koje se nalaze u vrhu ljestvice sa najviše zaraženih i umrlih od korona virusa, potom Grčka, Saudijska Arabija, Jordan, Argentina, Gana, Mali, Indija, Novi Zeland i još neke.
Građanima u tim državama je dozvoljeno da odu u prvu prodavnicu po osnovne životne namirnice i to samo jedan član porodice.
Iako je među prvima u regionu uvela restriktivne mere, Bosna i Hercegovina se, prema istraživanju naučnika sa uglednog Univerziteta u Oksfordu, ne nalazi u vrhu liste zemalja sa najstrožijim mjerama, već su to Srbija, Hrvatska i Slovenija.
Istraživanja pomenutih naučnika pokazuju da ove tri države trenutno imaju najstrože mjere zaštite od pandemije korona virusa na svijetu, zajedno sa Indijom, Pakistanom i još nekim državama.
Zanimljivo je da Hrvatska i Slovenija čak nemaju uveden policijski čas, dok su ga, na primjer, BiH i Srbija uvele.
Različit pristup u borbi protiv virusa
Različit pristup u zaštiti građana od korona virusa pokazao je i različite rezultate.
Neke zemlje, koje su u početku imale „opušten“ pristup i nisu uvodile restriktivne mjere, u međuvremenu su suočene sa rapidnim rastom broja zaraženih i umrlih, poput Amerike, koja je trenutno na prvom mjestu u svijetu po broju zaraženih i umrlih, ili pak Velike Britanije, koja se trenutno nalazi na šestom mjestu najpogođenijih zemalja na svijetu.
Broj zaraženih raste velikom brzinom i u Švedskoj, ali ta država i dalje odbija da uvede restriktivne mjere koje su uvele druge države.
Međutim, da restriktivne mjere uvijek ne moraju nužno da znače i sigurnu zaštitu građana od korona virusa pokazuju primjeri nekih država koje bilježe konstatan rast broja oboljelih i umrlih, iako su uvele rigoroznije mjere u odnosu na neke zemlje koje uprkos blažim mjerama imaju i manji broj oboljelih.
Tako, na primjer, Srbija koja je uvela policijski čas i potpunu zabranu kretanja u dane vikenda ima duplo veći broj zaraženih i tri puta više umrlih za razliku od, na primjer, Hrvatske koja nije uvela te mjere.
Sličan primjer je i Njemačka koja nije uvela policijski čas, niti zabranu izlaska iz kuće za starije građane, već su stanovnici zamoljeni da se što manje kreću.
Iako ima mnogo blaže mjere, od na primjer Italije, Španije i nekih drugih evropskih zemalja, Njemačka bilježi malu stopu smrtnosti od korona virusa.
Tako stopa smrtnosti u Njemačkoj iznosi 1,5 odsto, a u Italiji 12,3 odsto, dok u Španiji, Francuskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji je smrtnost oko 10 odsto.
Veću stopu smrtnosti od Njemačke ima i većina država bivše Jugoslavije. Tako je smrtnost od korona virusa u Sjevernoj Makedoniji 4,5 odsto, Sloveniji 3,8 odsto, Bosni i Hercegovini 3,7 odsto, Srbiji 2,2 odsto, Hrvatskoj 1,4 odsto, a u Crnoj Gori 0,8 odsto.
Neke države po broju oboljelih pariraju državama bivše Jugoslavije, ali je broj umrlih zanemarljivo mali.
Tako Kuvajt ima više od 1.200 zaraženih korona virusom i tek jedan smrtni slučaj, dok je u Kataru registrovano više od 2.950 oboljelih, od kojih je do sada umrlo sedam osoba.
Ko radi pogrešno?
Zašto je smrtnost od korona virusa negdje tek jedan odsto, a negdje čak 10 odsto, i zbog čega je broj zaraženih u nekim zemljama koje su uvele restriktivnije mjere veći od onih koji nisu?
Da li je to do discipline građana, gustoće populacije, zdravstvenog sistema, dobrih mjera koje vlada sprovodi ili prosto neke zemlje imaju više sreće od drugih?
Mišljenja analitičara, naučnika i medicinskih radnika su podjeljena.
Profesor zdravstvene ekonomije i epidemiologije na Univerzitetu u Kelnu Karl Lauterbah objasnio je nedavno da je smrtnost u Njemačkoj manja u odnosu na neke druge države zbog nekoliko faktora.
Prvi, kako je rekao on, je taj što je za razliku od Italije, Španije i Francuske, talas zaraze stigao u Njemačku kasnije, i prvi pacijenti bili su mlađe životne dobi.
Treći faktor koji je pomogao Njemačkoj, kako kaže Lauterbah, bilo je sporije povećanje broja infekcija, što je omogućilo liječenje tih pacijenata u vodećim medicinskim ustanovama u zemlji.
On smatra da je u borbi protiv korona virusa pomoglo to što je Njemačka na vrijeme ulagala u svoj zdravstveni i bolnički sistem koji su u proteklih 20 godina modernizovani.
–To je značilo da imamo više bolničkih kreveta, više ventilatora, više jedinica za intezivnu njegu i više bolničkih ljekara nego bilo koja druga država u Evropi. Dakle, naš sistem je u razumnom stanju za takvu epidemiju – istakao je on.
Međutim, nije samo to razlog zašto neke zemlje imaju više problema, a neke manje, kada je u pitanju pandemija.
Virus se širi zbog brojnih faktora
Hrvatski naučnik i biolog Miroslav Radman izjavio je nedavno za hrvatske medije da su putovanja i gustoća populacije u velikim gradovima doprinjela širenju zaraze.
Razlike u broju zaraženih i stopu smrtnosti on vidi i u činjenici da virus mutira i mijenja svoj genetski kod. Radman je pojasnio da je priroda virusa drugačija od države do države, odnosno da je u nekim zemljama očito jači, a u nekim slabiji.
Drugi, pak, analitičari smatraju da je do bržeg širenja virusa došlo i zbog društvenih navika. Tako, na primjer, za rapidno širenje virusa u Italiji i Španiji krive navike stanovnika u tim državama koji su poznati po svom srdačnom i prisnom odnosu, odnosno navici da se mnogo druže, te grle i ljube pri susretima.
Pored toga, problem vide i u nepovjerenju građana u institucije. Ističu da je nisko povjerenje u institucije i preporuke vlasti dovelo do većeg broja zaraženih.
Stručni savjetnik italijanskog ministra zdravlja, profesor Valter Rikardi problem vidi u demografiji. On objašnjava da je, na primjer, stopa smrtnosti u Italiji visoka zbog demografije jer ta država ima drugo najstarije stanovništvo na svijetu.
Rikardi ističe da je dodatan problem i to što su u Italiji kasno uvedene restriktivne mjere, a problem je i što su ih građani u početku ignorisali.
Jedan od razloga širenja korona virusa analitičari vide i u niskom nivou percepcije među stanovništvom da korona virus predstavlja rizik. To je slučaj u mnogim državama svijeta, uključujući Veliku Britaniju i Ameriku.
I gustina naseljenosti po nekim analitičarima igra veliku ulogu kada je u pitanju širenje zaraze. Primjetno je da u državama koje su gušće naseljene virus se brže širi od onih koje imaju manji broj stanovnika.
Fatalne posljedice
Istoričar i diplomata Slobodan Šoja napominje da postoje brojne teorije kada je u pitanju širenje korona virusa zbog čega je teško zaključiti zašto je negdje smrtnost veća, a negdje manja.
–Ono što je zasad jedino izvjesno je karakter pandemije koja je okrutna i nepredvidiva. Sve ostalo je neizvjesno, od pitanja kako je najbolje boriti se protiv zaraze do pitanja koliko će trajati. U principu cijeli svijet bi trebao da se bori na isti način, ali očigledno se svako snalazi na svoj način. To nije dobro, ali je razumljivo s obzirom na to da je svijet ostao zatečen i nespreman za borbu pa zato i ima mnogo improvizacija – kaže Šoja za Srpskainfo.
On dodaje da svijet u panici traži rješenja pa otuda i različiti pristupi. Oni koji su pogriješili, kako kaže Šoja, imaće fatalne posljedice.
On ističe da je pandemija zapravo razotkrila koliko je zdravstveni sistem u SAD loš i neefikasan jer nikad nije vodio računa o masama.
–Mada, generalno gledano, ne postoji nikakvo striktno pravilo niti bilo kakva logika. U gustom naseljenim područjima logično je da će se više ljudi zaraziti, ali to se nije dešavalo posvuda. Očito je da mnogo faktora u isto vrijeme igraju ključnu ulogu, a najvažniji je ipak kultura ili disciplina pojedinca. Na to se skoro nikako ne može uticati i to je izvorište problema.Moraćemo sačekati da pandemija prođe da se napravi detaljna analiza svega – zaključuje Šoja.
Asimetrične mjere
Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović kaže za Srpskainfo da svaka država i regije unutra nje imaju svoje specifičnosti.
On ističe da je u borbi protiv korona virusa evidentna ozbiljnost pojedinih nacija, a posebno njihovih čelnika.
Bećirović ističe da je evidentno da su na prostorima bivše Jugoslavije „vlastodršci“ ulagali u represivni aparat, dok je zdravstvo bilo negdje na dnu.
–U borbi protiv pandemije potrebna je prije svega pamet i disciplinovanost. Čak ni medicinska oprema ne može mnogo pomoći ako nema ova prva dva faktora, a kada smo kod toga tu imamo strašan deficit u svim zemljama regiona – smatra Bećirović.
On ističe da nije dobro za Bosnu i Hercegovinu što ima asimetrične mjere jer se boji da bi to moglo dovesti do velikih posljedica po pitanju zaštite građana.
–Ne možete doslovno preslikati mjere iz Srbije na teritoriju Republike Srpske, a ujedno unutar Bosne i Hercegovine provoditi asimetrične mjere. Zbog toga već nastaju i nastaće još veća šteta – upozorava Bećirović.
Srpskainfo, Snježana Karić
Foto: ANDREJ CUKIC/EPA
