Veliko naučno istraživanje bioloških uporišta seksualnog ponašanja potvrdilo je da ne postoji izdvojeni “gej gen”, ali je ustanovljeno da složena kombinacija genetike i okruženja utiče na to da li će neko imati seksualne sklonosti prema osobama istog pola.
Istraživanjem su analizirani podaci o DNK i seksualnim iskustvima pola milijuna ljudi. Došlo se do zaključka da postoje hiljade genetskih varijacija povezanih s istospolnim seksualnim ponašanjem, ali većina na to ima veoma mali uticaj.
Samo pet genetskih markera je “značajno” povezano s homoseksualnošću, otkrili su naučnici, ali ni na osnovu njih ne mogu se predvidjeti seksualne sklonosti.
“Skenirali smo cijeli ljudski genom i pronašli šačicu, pet lokacija koje su jasno povezane s time da li će osoba imati istospolne seksualne odnose”, rekao je Andrea Gana, biolog s Instituta za molekularnu medicinu u Finskoj koji je bio jedan od vođa istraživanja i dodao da ti markeri imaju “vrlo mali uticaj” na određivanje ljudske seksualnosti.
To znači da su drugi faktori poput okruženja, vaspitanja i ličnosti puno značajniji za seksualnu orijentaciju, kao i u slučaju drugih ljudskih osobina, istakli su istraživači.
Ova studija, jedna od najvećih, analizirala je anketne odgovore i sprovela analize na nivou cjelokupnog genoma (GWAS) na podacima više od 470.000 ljudi koji su dali uzorke svoje DNK i podatke o svojim preferencijama institutu UK Biobank i američkoj kompaniji za genetička testiranja 23andMeInc.
Rezultati su objavljeni u časopisu Sajens pokazali su da ne postoje jasni obrasci između genetskih varijacija kojima bi se mogla predvidjeti ili identifikovati seksualna orijentacija pojedinaca.
Aktivisti za prava LGBT osoba pozdravili su ovo istraživanje, naglasivši kako ono pruža “još dokaza da je biti homoseksualac prirodan dio ljudskog života”.
