16. Januara 2022.

Izbor najboljih svjetskih albuma 2021. godine: Organski zvuk olovnih vremena

Big Portal


Impresivan broj, koji prelazi preko 1.000 muzičkih izdanja postala je fizički nemoguća za preslušavanje i ozbiljno kritičko vrednovanje, ali ono što ističe kao pozitivna činjenica je da se organski, živi zvuk na velika vrata vratio u modernu muziku. Svejedno je da li su pitanju pop megazvijezde poput Tejlor Svift ili Adel ili opskurni andergraund muzičari, globalna muzika je počela sve više da diše punim plućima, uz češće sviranje klasičnih instrumenta, ogoljenom produkcijom bez studijskih intervencija te stvarnim pjevanjem ljudskog glasa bez tehnoloških pomagala.

Vrhovima lista i dalje u velikoj mjeri dominira sintetička i saharinska pop produkcija, ali iza ovih marketing-advertajzing projekata, uglavnom isključivo plasiranih za ostvarivanje profita, snimljena je gomila odličnih albuma, koja na pravi način reflektuju emocije jednog teškog vremena. I koliko je god prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo da neko antiglamourozan poput Bili Ajliš postane pop superzvijezda, da jedan album pun delta bluz obrada, uđe u top deset najkomercijalnih izdanja godine ili da Tejlor Svift snimi folk ploču, to se tokom pandemije desilo. Teško je sjediti u kući, uz more loših vijesti sa društvenih mreža i slušati preproducirani sintetički klupski plesni zvuk. Ipak je lakše kad čujete stvarni ljudski glas, poput vokala Adel ili Kertisa Hardinga ili razbijačke gitare “The Black Keys”. U ovom okeanu muzičkih izdanja izabrali smo 50 albuma, koji su na nas ostavili najsnažniji utisak, tokom olovne 2021. godine, koja je na neki način ipak dala trenutke nade i optimizma, makar kada je muzika u pitanju.

1. Amyl & The Sniffers – “Comfort To Me”

Novi heroji australijske rok scene i nosioci garažnog plamena iz zemlje kengura “Amyl & The Sniffers”, osim vizuelne sklonosti prema treš izgledu osamdesetih i zloglasnim frizurama fudbalerkama, gaje i opsesiju prema prljavom i glasnom rokenrolu na tragu bendova poput AC/DC, “Bikini Kill”, “Dead Kennedys”, “The Stooges”, “The Runways” i “The Plasmatic”. Razbijački metaloidni ritam, ogoljeni rifovi gitare, ubitačne solaže i pjevačica Ejmi Tejlor, koja nemilosrdno troši grlo, stvorili su na njihovom drugom albumu “Comfort To Me”, savršeni saundtrek za olovna vremena pandemije. Opasan i buntovni album, koji hrabro pokazuje srednji prst uperen prema globalnom ludilu i paranoji koje Australiju i svijet gura prema ostvarenju Orvelovskih mračnih vizija o policijskoj državi. Ovo je rokenrol koji traži slobodu, pravo na individualni stav, život dostojan čovjeka i to isključivo kroz punokrvni i masni zvuk koji trese, lupa i udara u ušima dugo nakon što ga isključite. Album, ne godine, nego cijele pandemijske ere!

02. Džon Muri – “The Stars Ade God`s Bullet Holes”

Vječni gubitnik moderne američke rok scene Džon Muri na svom trećem albumu “The Stars Ade God`s Bullet Holes” odlučio se uz pomoć 11 pjesma obračunati sa svima, koji su ga stvorili grešnim, odbačenim i usamljenim čovjekom. Glavni “saradnik u zločinu” bio mu je čuveni producent i muzičar Džon Pariš, koji je pomogao da Muri muzičku konstrukciju sastavljenu od škripavih gitara, pulsiranja sintisajzera, ogoljenih ritmova i režećeg baritona, pretvori u pjesme, za koje je magazin “Uncut”, precizno napisao da su “sastavljene samo od kostiju i hrskavice, dok prolazeći kojoti skidaju posljednju parčad mesa sa njih”. Mračno, ali istinsko remek-djelo.

3. Robert Finli – “Sharecropper`s Son”

Den Oerbah, producent ploče “Sharecropper`s Son”, kaže da je Robert Finli “najveći živi soul pjevač”. Da bi stekao taj cijenjeni status, bivši berač pamuka i stolar, morao je da prođe kroz bolni razvod, zavisnost, izgubio je kuću u požaru, preživjeti tešku saobraćajku i ostati slijep, ali ništa od toga nije pokolebalo njegovu vjeru i ljubav prema muzici, jer je odlučio da svoju životnu priču dostojnu Šekspirove tragedije pretoči u deset bluz-soul-gospel numera nošenih u nebeske visine njegovim veličanstvenim falsetom.

4. The Black Keys – “Delta Cream”

Jedna od najvećih rok bendova današnjice “The Black Keys” vratio se albumom “Delta Cream”, posvećenim vlastitim korijenima. Sastavljen od obrade delta bluz heroja poput Džon Li Hukera, Freda Mekdovela ili Džunior Kimbroua, album je navodno snimljen za samo devet sati svirke uživo u studiju i to se doslovno čuje u svakom tonu. Ogoljeno iščitavanje bluz poetike, kao vječnog sredstva za iskazivanje najdubljih osjećanja običnog čovjeka, ovdje je izveden u sirovom stilu zadimljenih krčmi sredinom prošlog vijeka.

5. Pat Tod & The Rankoutsiders – “There's Pretty Things In Palookaville”

Novi solo album lidera garažni rok legendi “Lazy Cowgirls” Pata Toda i njegove prateće ekipe “The Rankoutsiders” nastavlja tačno tamo gdje je stao prethodni album. Dvoakordni rokenrol otprašen svom snagom, bez obzira na to da li su instrumenti električni ili akustični. Nema kompromisa, samo srce i duša, nema istina ni top-lista, ali koga briga za to kada znate, kada ste najiskreniji rok pjevač na svijetu.

6. Valeri Džun – “The Moon and Star: Prescriptione for Dreamers”

Heroina kantautorske scene Valeri Džun, polako, ali postojano, gradi karijeru bez greške. Nadahnuto soul pjevanje, stihovi koji se bave rušenjem američkog sna, uz pomoć muzike koju je njena autorka svom producentu Krisu Splešu opisala kao “magičnu, bajkovitu, nalik snu, spiritualnu, vazdušastu, koloritnu i punu preliva” stvorili su dragulj po imenu “The Moon and Star: Prescriptione for Dreamers”

7. Endless Boogie – “Admontions”

Sudar sa ekstremnim fuziranim bugi-rokom ove četvorke predstavlja neku vrstu fizičkog iskustva koje ostavlja teške posljedice na tijelo i svijest slušalaca. Sporo i bučno valjanje ritam-sekcije, repetitivni rifovi gitara utopljeni u distorziju i vokal pjevača Pola Majorsa, koji reži kao da je opsjednut demonima, u krajnjem zbiru stvaraju zid teške buke koji vas nemilosrdno gazi iz zvučnika, ostavljajući samo jednu vrstu dileme pred slušaocem – pridruži se ili bježi.

8. Regarding Sound – “A Little More Time njith Regarding Sound”

Kultna ekipa iz Memfisa, pod imenom “Regarding Sound” u svom zvuku spaja najbolje elemente bogate muzičke tradicije rodnog grada. Rok, soul, kantri i blues skuvani su u unikatni garažni zvuk, jednako uzbudljiv, kako u instrumentalnom dijelu, tako i u vokalnim dionicama lidera grupe Grega Kartvrajta. Neko je rekao jednom njihove pjesmu zvuče kao da su skuvane u fritezi za krompir, a to je bila metafora za mastan, nezdrav i uzbudljiv rok zvuk. Baš, kakav i treba da bude.

9. Kertis Harding – “If Words Were Flowers”

Zvijezda novog soula Kertis Harding na svom trećem albumu nastavlja da širi svoju zvučnu fantaziju, fantastično aranžirana i produciranu žanrovsku paletu prepunu istorijskih referenci pomiješanih sa čudnim zvucima budućnosti iz njegove sopstvene mašte. Temelj je soul stare škole, ukrašen vibrirajućim odjecima ar-en-bi muzike, psihodelije, džeza, fanka, gospela, repa i svega što su autoru učini zanimljivim za stvaranje podloge na kojoj će njegov fascinantni vokal doći na svoje, tjerajući vam suze u oči.

10. Jola – “Stand For Myself”

Britanska pjevačica moćnog stasa i moćnijeg glasa Jolanda Kvatri, poznata pod umjetničkim imenom Jola na svom drugom albumu, sa lakoćom topi žanrovska ograničenja soula, kantrija, popa, gospela i roka u nešto svoje. Konstruisan kao paralelno putovanje kroz muzičku prošlost i budućnost, album “Stand For Myself” je surova demonstracije talenta, upornosti i krvavog rada djevojke iz Bristola, koja je od konobarice stigla do zvijezda.

Branislav Predojević

Glassrpske.

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare