17. Oktobra 2021.

Istraživanja otkrivaju da psi pokazuju empatiju i prepoznaju ljudske emocije, hormone i izraze lica

Big Portal

Studija 2020. „Rame za plakanje: varijabilnost otkucaja srca i empatični bihevioralni odgovori na plač i smijeh kod pasa“, objavljena u “Canadian Journal of Experimental Psychology”, testirala je reakciju pasa na vlasnika ili stranca koji plače, smije se ili pjevuši. Njihovi su rezultati otkrili, da su “psi pokazali više ponašanja usmjerenog prema osobi koja plače, bilo vlasnika ili stranca, nego u početnim uslovima ili u uslovima smijeha … što ukazuje na mogući mehanizam ponašanja nalik empatiji.”

Iako psi nemaju “teoriju uma” (to jest, ne mogu se “staviti baš na naše mjesto”, kako se obično opisuje empatija), njihova veza sa ljudskim pratiocima vremenom raste, pokazujući da to nije samo programirani odgovor. Studija iz 2019. godine, objavljena u časopisu “Frontiers in Psychology”, otkrila je da psi mogu razumjeti ljudske geste i mimiku lica i mogu se pozivati ​​na ljudske informacije u donošenju odluka.

Dok se jedna grana ovog istraživanja bavi praćenjem ponašanja, poput odgovora pasa na uplakane vlasnike, druga grana razmatra odgovorne hemijske procese. Dva glavna hormona, koja su široko proučavana i popularizovana, kortizol – hormone straha i oksitocin – hormone sreće, oslobađaju se kod pasa vrlo slično kao kod ljudi. Kortizol, koji raste kao odgovor na stres, oslobađa se kada pas osjeti da je njegov vlasnik uznemiren ili je pod stresom. Nasuprot tome, oksitocin se oslobađa tokom perioda stalnog kontakta očima ili tokom fizičke blizine, poput maženja. Oksitocin se naziva “hormon ljubavi”, ali je složeniji od toga – može biti u osnovi različitih ponašanja, ali se smatra da pokazuje vezu ili bliskost.

Studija iz 2021. godine, “Životno iskustvo, a ne pripitomljavanje”, objašnjava povećano oslobađanje oksitocina kod pasa, tokom društvenog kontakta s ljudima, poredila je razlike između pasa i vukova u interakciji s ljudima. Tim istraživača je otkrio da, suprotno onome što su ranije teorije sugerisale, postoje samo “suptilne” razlike između njih. Tek kad se pas socijalizovao s ljudima, počinje oslobađati više oksitocina, što opet pokazuje da je veza između psa i čovjeka, barem djelomično rezultat individualne pažnje i odnosa, a ne samo pomaka, koji se dogodio kada su se psi razvijali više od vukova evolucijski.

Dakle, šta sve ovo znači? Pa, ako ste ljubitelj pasa poput nas, to je samo još jedan dokaz da je veza koju dijelimo sa svojim psećim pratiocima posebna. Ako si takođe fasciniran/a složenim pitanjem i načinom na koji oblikuje naše rasprave o ponašanju ljudi i životinja, ove studije bacaju više svjetla na kompleksan način na koji se emocije prikazuju, percipiraju i dijele među vrstama!

Na kraju dana, veliki zaključak je da kada smo bolesni, tužni ili uplakani i naš pas nas tješi, to je zato što mu je stalo do nas, a ne samo odakle dolazi njihov sljedeći obrok. Hvala naučnicima, što su nam još jednom potvrdili koliko su psi divna i sasojećajna bića koja naš život činje ljepšim!

Izvor: blog.theanimalrescuesite.greatergood.com

Ultra.ba

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare