U prošlosti su Romi ovim praznikom obilježavali prekid zimovanja i pokrećući svoje čerge ponovno polazili na put. Pripreme za ovaj veliki praznik Romi počinju dan prije, a glavni običaj su pletenje vijenca od bilja, umivanje biljem i kupanje na rijeci.
Naveče ili prije zore neko od ukućana u obližnjoj šumi nabere zelene grančice i njima okiti prozore i vrata na kući. Običaj je i da se pletu vijenci od “đurđevskog cvijeća” (đurđevka, mlečike i drugog) koji iznad vrata stoje sve do narednog Đurđevdana.
Nakon toga Romi beru grančice drveta drena, žaru i cvijeće te natoče vodu s obližnjeg izvora koju ponesu kući i kojom se ujutro umivaju i kupaju. U vodu kojom se kupaju stavi se drenovina, poljsko cvijeće te ofarbano crveno jaje koje simbolizira zdravlje.
Ujutro, u zoru, ustaje najstariji član porodice, bilo da je to majka ili otac, umije se napolju, uzima žaru i drenovinu i budi ostale članove laganim udaranjem kako bi bili “zdravi k’o dren”. Nakon toga počinje slavlje uz muziku, igru, a za Đurđevdan treba da bude što bogatija trpeza.
Prema narodnim vjerovanjima, ako je na Đurđevdan vedro godina će biti plodna godina, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša ljeto će biti sušno.
(Klix)
