Irisina kreativna nastojanja kretala su se od karijere dizajnerice tekstila do rada dizajnera interijera u Bijeloj kući i proizvodnje vlastitih linija nakita i odjeće.
Apfel nije bila primijećena sve dok Metropolitan Museum of Art u New Yorku nije posvetio emisiju u Institutu za kostime Apfelovoj kolekciji odjeće i nakita 2005. godine.
Jednako inspirativna kao i Irisin lični stil je njena višedecenijska ljubavna priča sa suprugom Carlom. Par je proveo skoro 70 godina zajedno, a za to vrijeme osnovali su vlastitu tekstilnu kompaniju, zajedno glumili u dokumentarcu i održavali romansu koja je s godinama izgledala sve jača.
SPECIJALNI BROŠ
Iris Barre rođena je 29. augusta 1921. u Astoriji (Queens, New York). Bila je jedino dijete, a roditelji, djed i baka odgajali su je na farmi. Još kao dijete Iris je imala strast prema modi.
Tokom svojih putovanja Apfel je počela prikupljati zbirku više stotina jedinstvenih stvari iz cijelog svijeta. “Prvu stvar sam kupila u Greenwich Villageu”, ispričala je Apfel u svom dokumentarcu iz 2015. “Iris”, koji je dostupan na Netflixu.
– Imala sam otprilike 11, 12 godina. U podrumu jedne od onih staromodnih stambenih zgrada s vatrogasnim stepenicama nalazila se mala radnja, a to mjesto nikada neću zaboraviti jer sam mislila da je to Aladinova pećina. Tamo je bio jedan mali čovjek. Zvao se Darris, bio je otrcan, ali elegantan. Uvijek je nosio špalete i monokl … i prema meni ponašao kao prema mini vojvotkinji – pričala je tada Iris.
– Ušla sam i nikad prije nije vidio da je dijete toliko zainteresirano za sve ovo “smeće”. Pronašla sam broš. Samo sam mislila da je to mačija pidžama. I zaista sam ga poželjela. Malo smo se cjenkali nekoliko dana. Kada sam kasnije došla, mislila sam da ga više nema, ali na moju sreću još je bio. U svakom slučaju, kupila sam ga za veličanstvenu svotu od 65 centi. On mi ga je dao. Bila sam tako oduševljena, moj Bože.
Apfel je završila studije historije umjetnosti na Univerzitetu New York i pohađala je umjetničku školu na Univerzitetu Wisconsin. Kasnije je svoje znanje o modi i hrabar smisao za dizajn upotrijebila u svom radu kao urednica u časopisu “Women’s Wear Daily”.
Doživotna ljubav
Iris je upoznala Carla Apfela tokom boravka u odmaralištu na jezeru George.
– Naš prvi sastanak bio je na Dan Columba. Na Dan zahvalnosti me Carl zaprosio, a na Washingtonov rođendan bili smo vjenčani – otkrila je Iris.
Hemija između njih dvoje se odmah javila. Nisu mogli odoljeti jedno drugom. Imali su isti smisao za humor, isto su posmatrali svijet i oboje su bili zaljubljenici u umjetnost. Godine 1948., Iris i Carl su se vjenčali.
– Nikad nisam željela vjenčanje, htjela sam pobjeći – priznala je Iris u svom dokumentarcu dok je listala album starih fotografija s vjenčanja, zadržavajući se na slici nje i Carla kako plešu.
– Rekla sam da bih radije sačuvala novac, ali roditelji, djedovi i bake su htjeli vjenčanje … Bilo je to prilično malo vjenčanje – mislim 125 ljudi, ali vrlo otmjeno.
Nakon dvije godine braka, Iris i Carl su osnovali tekstilnu kompaniju “Old World Weavers”, koja se specijalizirala za restauraciju namještaja za domove.
– Ništa što sam ikada u životu radila nisam namjeravala učiniti. Sve se nekako dogodilo samo od sebe – ispričala je tada Apfel. Kao dio svog rada, par je radio na projektima za Bijelu kuću pod više predsjedništava, uključujući Trumana, Eisenhowera, Kennedyja, Johnsona, Nixona, Forda, Cartera, Reagana i Clintona.
Ali, Bijela kuća nije bila jedino mjesto na kojem su Iris i Carl zajedno radili.
– Radili smo tačne reprodukcije tkanina iz 17., 18., 19. i početka 20. stoljeća, a ja bih se potrudila da budu što bliže originalu.
Par je zajedno odlazio na putovanja u Tursku, Maroko i Libanona dva puta godišnje, sakupljajući sve, od komada visoke mode do sitnica koje koštaju nekoliko centi. Iris je kombinirala sve ove komade kako bi stvorila jedinstvene dizajne koje su njeni klijenti obožavali. Uvijek je radila marljivo i vrijedno.
ŽIVOT BEZ DJECE
Iris i Carl odlučili su da neće imati djecu, dijelom zato što su toliko često putovali, a dijelom zato što je Iris bila posvećena nekonvencionalnom životu.
– Ne volim da dijete ima dadilju, pa to nije ono što smo htjeli raditi, ali i imati djecu je poput protokola – rekla je i dodala da se od žena očekuje da se udaju i imaju djecu, a ona prosto ne želi biti dio kalupa.
Kada je napunila 83 godine, Iris se već povukla iz industrije dizajna interijera, kada ju je Harold Koda, kustos Instituta za kostime u Metu, kontaktirao u nadi da će izložiti svoj jedinstveni smisao za modu. Prethodno zakazana izložba muzeja neočekivano je otkazana, a Koda i njegov tim nastavili su pokušavati da prirede predstavu s uvjerljivom pričom koju je bilo lako postaviti na dan otvaranja.
Carlova smrt
Carl je imao 100 godina kada su on i Iris dozvolili filmskoj ekipi da dokumentuju njihov život.
– Želim raditi više stvari u ovom životu sa svojom suprugom, i ako mi Bog dopusti da to učinim, uživat ću – rekao je Carl. Preminuo je iste godine, samo tri dana prije svog 101. rođendana, 1. augusta 2015. godine.
Baš kao što je Iris imala svoj izuzetan stil i smisao za modu, Carl je nosio prsten bez kojeg nikada nigdje nije išao. Simbolično, dva dana prije nego što je umro, prsten je spao. Uprkos tome što je izgubila muža prije nekoliko godina, Irisina ljubav prema modi i dalje je nesmanjena. Nedavno je Iris napunila 100 godina, ali je cijelog života ostala svoja i unikatna. Zbog toga je mnogi i vole.
– Novinari me intervjuiraju i stalno me pitaju imam li pravila. I kažem, nemam nikakva pravila, jer bih ih samo prekršila, pa je to za mene gubljenje vremena – kazala je Iris nedavno u jednom javnom obraćanju.
Azra.
