Razlog je to da ne bi izgubili prava na slotove, pristanišna mjesta na habovima i velikim terminalnim aerodromima, gdje od slota zavisi saobraćaj. A pravo na slot gube ako ne pristanu dovoljan broj puta, utvrđen ugovorom. Pravilo se jednostavno zove: “ili ga koristiš ili ga gubiš”.
Stalni slotovi za letove ka popularnim destinacijama na najvećim aerodromima su dragocjena usluga u ovoj industriji , a da bi ih očuvala, svaka avio-kompanija mora garantovati određeni godišnji broj pristajanja – oko 80 odsto ukupnih prava na pristajanje utvrđenih ugovorom između prevoznika i aerodroma. Aerodromi od toga zarađuju mnogo više nego od aerodromskih taksi na putnike i od reklamnih panoa.
To ograničenje bilo je ukinuto u jeku pandemije prošle godine u martu, ali se postupno vraća. Sada avio-prevoznik gubi slot ako ne pristane barem polovinu puta od onih predviđenih ugovorom. Evropska komisija je najavila da će pred kraj marta taj postotak povisiti na 64 odsto.
Avio-prevoznici se bune, počev od najvećih, kao što su Lufthanza sa svojom grupom, te grupa KLM – Er Frans. Podsjećaju da im je omikron zadao nov i neočekivan udarac. Zahtijevaju “veću fleksibilnost”, jer u protivnom moraju trošiti gorivo i njime zagađivati atmosferu i kad nemaju putnika da bi ostvarili kvotu slijetanja i uzlijetanja neophodnu da zadrže pravo na slot.
Lufthanza je najavila da će ove zime poništiti oko 33.000 letova, jer za njih nema interesovanja putnika, ali će ipak morati da leti oko 18.000 puta skoro praznim avionima da ne izgubi važne slotove. Istu muku muče i drugi prevoznici, pa je tako oko 3.000 praznih letova ove zime najavila Brisel erlajns.
Aerodrome prvo zanima njihov profit i vjeruju da je “pristanak” na smanjenu iskorišćenost, od 64 ili 50 odsto, preteška žrtva koju podnose, a EU ne namjerava da im u to ime plati naknadu.
