Prevodilac, pjesnik, esejista, muzikolog, intelektualac i stvaralac radoznalog duha, Kolja Mićević preminuo je prije dva dana u svojoj Banjaluci od posljedica korona virusa.
Otišao je u 80. godini, a njegov prijatelj Slobodan Šoja, istoričar i bivši ambasador BiH u Parizu, kaže da je Kolja ostavio djelo koje “ne bi moglo stati ni u 180 godina života”.
Da je živio i radio brzo, strasno, posvećeno i uvijek u petoj brzini, svjedoči i impresivna bibliografija, ali i sjećanja onih koji su ga voljeli i sa njima radili.
Kolja Mićević je govorio nekoliko jezika, a francuski mu je bio kao maternji – to je bio jezik na kojem je i živio i radio. Bio je jedan od najboljih poznavalaca francuske kulture na Balkanu.
Tako je, na radost svog domaćina ambasadora Đoje, od 2000. Do 2004. godine bio specijalni savjetnik za kulturu u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Francuskoj. Harizmatični Banjalučanin je naprosto očarao Pariz i Francusku.
– Mi smo bili siromašna ambasada nismo imali novaca za gala prijeme, ali smo imali Kolju. Kulturom smo se borili za ugled zemlje u svijetu i mnogo postigli, naravno, zahvaljujući Kolji. Oni koji tvrde da ništa ne mogu uraditi, jer nemaju novca su ili lažovi ili neinventivni neradnici – kaže Šoja i dodaje da su književne večeri i večeri kulture uvijek priređivali u ambasadam drugih zemalja, u kojima su postojali prostori primjereni za takve događaje.
– Kad smo se pripremali za jednu veče posvećenu France Prešernu povodom Koljinog prevoda Sonetnog vijenca na francuski, Kolja me pitao koliko ću poslati pozivnica. Oko 250, velim, toliko imam imena u adresaru. “Nemoj slati dok ti ne kažem!” Poslije dvije nedjelje dolazi Kolja sa 250 listića. Preveo je, u rimi, na francuski, na 250 različitih načina jedan Prešernov čuveni katren. Svaki poziv bio je poseban – priča Šoja.
Sa učenim Francuzima se često kladio da će prepoznati svaku pjesmu iz francuske književnosti napisanu od 1500 do 1900. godine, i znati njenog autora, ako mu sagovornik odrecituje jednu strofu. Nikad nije gubio opkladu ni od književnika, istoričara umjetnosti, profesora.
– Koji Francuz je to ikad mogao uraditi i ko će to ikad moći? Nikad niko. Samo Kolja – kaže Slobodan Šoja.
Kaže da je sa pjesnikom i prevodiocem iz Banjaluke išao na zvanične sastanke u Ministarstvu kulture ili Ministarstvu spoljnih poslova Francuske.
– Namjerno sam ga vodio da se francuski činovnici nađu zatečeni kad spoznaju ko je preko puta njih. I svakome je postavljao ono čuveno pitanje i predlagao da odrecituju jednu strofu neke pjesme a on bi onda pogađao o kom pjesniku, a i o kojoj pjesmi je riječ – kaže Šoja.
Kolja Mićević rođen je u Banjaluci 1941. godine, završio studije književnosti u Beogradu, živio i radio kao slobodni književnik. Objavio je desetak zbirki pjesama na srpskom i isto toliko na francuskom jeziku, nekoliko knjiga ogleda i muzikoloških studija. Prevodio je s francuskog i drugih jezika poeziju od srednjeg vijeka do naših savremenika. U bibliografiji Kolje Mićevića, na zvaničnoj veb stranici Udruženja književnika RS navodi se više od 100 naslova njegovih djela, među kojima su i ona kapitalna: prevod Danteove “Božanstvene komedije” u stihu, te prevodi gotovo cjelokupnog opusa Pola Valerija, te knjiga “Les saluts slaves”Antologija eks-jugoslovenskih pjesnika od Franca Prešerna do Ive Andrića i Miloša Crnjanskog prevedena na francuski. Ipak, njegov prijatelj Ranko Pavlović smatra da to možda i nije sve. Kolja Mićević je i dobitnik brojnih najprestižnijih knjićevnih nagrada, te Zlatne medalje Francuske Akademije, za širenje francuske kulture i jezika.
Srpskainfo
