Raznobojne kuće ovog gradića na obali Jonskog mora već na prvi pogled kažu vam da njihovi zidovi čuvaju djelić istorije.
Takav djelić davnih vremena nalazi se u malenoj kući crvene fasade, koja stidljivo izviruje na samom kraju šetališta, ispod brda na kojem se nalazi tvrđava. Vjeruje se da je uprvo u toj kući, 1495. godine, rođen jedan od najpoznatijih vojskovođa Otomanskog carstva, Ibrahim- paša, kojeg su zbog toga zvali Pargalija.
Parga je u tom trenutku bila dio Mletačke republike i većina stanovništva bavila se ribolovom i trgovinom. Pa tako i porodica dečaka crne kose i živih očiju, koji je jednog dana pokoriti svijet. Njegovo ime po rođenju nije poznato, ali se zna su bili jako siromašni i jedini priliv novca dolazio im je od prodaje ulovljene ribe.
Jednog dana Osmanlije su krenule u pohod na Pargu. Odnijeli su sve: ulovljenu ribu, novac, najljepše žene. Majke su krile svoje dječake, da ih Turci ne bi oteli, ali bezuspješno. Skoro svako zdravo muško dijete tog dana uzeto je iz Parge, a među njima i četvorogodišnji Ibrahim- paša. Ovaj pohod, koji je navodno predvodio bosanski Iskrendir – paša, ostavio je duboke ožiljke na mještane i cjelokupnu istoriju mjesta.
Nesrećni dječaci svakodnevno su vođeni na pijace u primorskim gradovima, gdje su Turci pokušavali da ih prodaju u bijelo roblje. Neki istoričari tvrde da je Ibrahim- pašu kupila bogata udovica u Manisi, gradu na istočnoj obali Egejskog mora, dok će drugi reći da ga je Iskendir- paša od prvog trenutka uzeo pod svoje.
Svakako, dječak je primio musimansku vjeru i odgajan je u duhu Kurana, sa namjerom da jednog dana postane vojnik. Dobio je novo ime- Ibrahim. Stekao je najbolje obrazovanje, učivši filozofiju, matematiku i astronomiju, kao i nekoliko tada važnih jezika: grčki, turski, persijski, italijanski, pa i srpski.
Zatim jednom prigodom upoznaje sultana Sulejmana Veličanstvenog. Taj susret dogodio se, po predanjima, tokom svečanosti na imanju Iskender-paše u Jedrenu. Ibrahim je bio prkosan, ali veoma nadaren govornik, pa je njegov nastup odmah osvojio je sultana. Ipak, njegov uspon počinje 1523. ženidbom sa unukom Iskendir- paše, Muhsine Hatun. Tim potezom postaje neodvojiv deo osmanlijske elite, čime mu se otvara put ka vojsci.
Iste godine Ibrahim-paša, taj sin prostog ribara i bivši rob, postaje veliki vezir i beglerbeg Rumelije, a nakon što je egipatski upravnik Ahmed-paša Hain digao bunu i proglasio nezavisnost od Otomanske imperije, pa bio poražen i pogubljen, sultan Sulejman Veličanstveni šalje Ibrahima u Egipat da reformiše tamošnju provincijsku vojnu i civilnu upravu.
Zbog nevjerovatne umješnosti u diplomatiji i sposobnošću da svaki dogovor okrene u svoju korist, dobio je nadimak “Ibrahim Veličanstveni”. Najdalekosežnije njegovo dostignuće svakako je dogovor koji je 1536. postigao sa francuskim kraljem Fransoom, Francuska je dobila privilegiju trgovine sa Turskom, a turska flota je 1543-1544. godine prezimila u Tulonu upravo na bazi ovog sporazuma. Ova alijansa, “svetogrdna unija ljiljana i polumjeseca”, potrajaće dva i po vijeka.
Legenda kaže, da je Ibrahim- paša samo jednom otišao ponobo u Pargu. On je navodno došao do svoje rodne kuće, sjeo na stepenice pored mora i zagledao se u daljinu. Kažu da je to jedini put da su ga vojnici vidjeli da je zaplakao.
(Telegraf.rs)