foto: Siniša Pašalić
Kada vas pogledam shvatim zašto ste stalno negativni, jer vi i ne možete imati ništa pozitivno. Dolazite iz medija koji je takav i naroda koji je takav. Ta jedna morbidna predstava odražava vas i vaš karakter.
Ovo su riječi koje je sredinom marta 2015. godine novinarki „Oslobođenja“ Gordani Katani uputio predsjednik SNSD-a Milorad Dodik nakon što ga je Katana upitala da prokomentariše podršku Nade Tešanović tadašnjoj Deklaraciji HNS-a.
Kolege su otkucale Dodikove riječi, među njima sam bio i ja, niko slova nije rekao na taj besramni napad, nekoliko rečenica podrške Katani provučeno je kroz medije tek sutradan i sve je brzo zaboravljeno. Nikakve galame nije bilo.
Četiri godine kasnije Gordana Katana je napisala da bi najbolje bilo da se poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Srđan Mazalica ubije i da tako „planetu spasi od mogućnosti da se razmnožava“.
Potegla se nakon toga „kuka i butika“ na Katanu. Nema ko se o nju nije očešao. Nema ko se nije kamenom bacio na nju. Nema ko nije poletio da osudi „govor mržnje“ i njenu „fašisoidnu izjavu“.
Najglasniji su, kao i uvijek, bili oni kojima na pamet nije palo da prije četiri godine ponove bar šestinu onoga što su rekli prije nekoliko dana. Oni kojima je svaki Dodikov napad na novinare vic, fazon i vrhunska pošalica.
Sad bi odjedared svi da Katanu proguta sedam ognjeva pakla zato što se džilitnula kako ne treba prema Mazalici, a da uvažena politička gospoda u dženetu jedu suši za trpezom ljubavi nakon što novinaru požele da ga trefi srčani udar. Kantar licemjernih.
Vlasnici tuđih mišljenja uživaju u sljedećoj postavci: sve napade koji dođu na „naše“, osudićemo i oštro i javno, dočim ćemo za sve napade „naših“ na bilo koga reći kako bismo ih osudili da su bile drugačije prilike.
Kada se stvari tako namjesto, onda je jasno da je Katana fašista i da njena rečenica upućena Mazalici predstavlja „retoriku iz mračne prošlosti koja je davno pobijeđena u antifašističkoj borbi tokom Drugog svjetskog rata“.
Na stranu to što su kovači ovakvih presuda brzi čim nečiji postupak treba da se uporedi sa fašizmom, jer to je manir najvećih demokrata među nama. U svemu oni vide fašizam, u svakome vide nacistu.
Na stranu, dakle, to, ali gdje su bili – personalno, ne nužno i institucionalno – kada je Dodik poručio Katani da „dolazi iz medija koji je takav i naroda koji je takav“? Ako je Katanina rečenica upućena Mazalici fašizam i „retorika iz mračne prošlosti“, šta je onda ovo? Humanizam i renesansa?
Kad sat vremena nakon Dodikovog napada na novinare kažete da je to fašizam i „retorika iz mračne prošlosti“, sve ću da vam vjerujem. Taman da takvo saopštenje objavite u dnevniku RTRS-a.
