Ako nedjelja počne napadom Huse Ćesira na novinarsku kameru, sasvim je izvjesno da će završiti pritvaranjem onih koji su fotkali muriju kako mlavi narod ili im uzima pedeseticu za prelazak preko pješačkog.
Možemo da ismijavamo Bakirova jučerašnja ili Lukačeva sutrašnja obrazloženja do kijametnoga dana, ali istina je neumoljiva kao kašalj: živimo ono što su mnogi prije samo pedeset godina ustanovili kao fantaziju prvoga reda.
Huso Ćesir smatra da je njegovo ljudsko pravo da mlatne svakoga ko o njemu ne misli onako kako Huso Ćesir smatra da treba da misli. Zato Huso Ćesir tako hrabro napada kameru. Jer Huso zna da će to biti opravdano.
Dragan Lukač smatra da je njegovo ministarsko pravo da mlati narod koji ne misli kao Dragan Lukač. Mada samo bog na nebesima zna kako je to misliti kao Dragan Lukač. Zato ministru trebaju izmjene i dopune, zato mu trebaju rezervni pendreci.
I Huso i Lukač su izraz iste glasačke volje. Da li to znači da među nama žive isti takvi Ćesiri i Lukači? Svakako da žive. Ako ne žive, zašto ste ih birali? Ja, eto, nisam, pa mogu da se bacam kamenjem po njima. Pod uslovom da se ne zovem Draško.
Mnogi vele da Milorad odavno ne kontroliše Dragana. Ako je to istina, ona će uskoro odjeknuti u parlamentu. A valjda je svima jasno da je pendrek napravljen samo za jedno i da ništa drugo ne umije da radi.
Zaista nemam živaca da razglabam o najavljenim izmjenama i dopunama Lukačevih zakona. Svima je valjda jasno šta je na snazi. Nas nekoliko novinara koji smo u decembru prošle godine stajali pred poslušnom specijalom – mi znamo šta (nam) se sprema.
Belaj se spremao dugo i strpljivo. Odgovorni su nam rekli da novinarske isprave istaknemo na vidno mjesto i da ne brinemo. Tako je nekako i bilo. Kada su specijalci u nekoliko navrata krenuli da jurišaju, novinari su akreditacije držali u zubima, jer su ruke bile visoko podignute. Šta zna pendrek šta je u zubima.
Fotkali smo i snimali šta smo stigli. Ja sam, eto, slikao Davora Dragičevića pred „Kulturom“ koju sekundu nakon što je javljeno da je uhapšen. Slikao sam i juriš specijalaca. I slikao i snimao. Kad su krenuli od „Ekvatora“ prema bivšem „Eksu“. Sve je objavljeno. Na više strana.
Lukač bi sada da nas bije, a da mu se mi poslije izvinimo što nas je tukao. Huso i Dragan su dio iste političke uobrazilje koja smatra da joj je ama baš sve dozvoljeno. I kao što je Husu prije nekoliko dana branio stranački šef, tako će sutra i ministra pravdati njegov. Tolika je, eto, razlika između SDA i SNSD.
Piše: GORAN DAKIĆ za izvor.ba
PARANOJA pohlepnih nemoralnih vlastoljubaca je vec vidjena stvar.
Primjera pokusaja kontrolisanja misljenja naroda silom u istoriji ima na pretek.
Nikada ni jedan takav pokusaj dugorocno nije uspio, samo je zbog toga narod stradao.
Najveci problem Republike Srpske su
pohlepni nemoralni politicari povezani sa pohlepnim biznismenima
kojima drzavne funkcije sluze iskljucivo kao resurs za privatni biznis
a narod koji propada zbog takvog njihovog odnosa prema Otadžbini
posmatraju samo kao kolateralnu stetu.
Otadžbina vapi za Istinom, Slobodom, Pravdom,
Otažbina prezire pohlepu, nemoral, prezire ljude koji je iskoristavaju.
Pomozimo Otadžbini.
Ko ce ako necemo mi ?
Kada ako ne sada ?
Ne treba nas biti strah da budemo hrabri.