Ovdje je bila riječ o području Petrinje, Gline i okoline i o interferogramu dr. Marina Govorcina, geodeta kojeg je Tkalčić usput jako nahvalio zbog njegovih dosadašnjih radova.
“Nije mi cilj komentirati valjanost pojedinačnih rezultata nego jednostavno pomoći u interpretaciji slika koje su se pojavile u medijima. Također, nije mi cilj komentirati je li pomak na kraju bio 10, 20 ili 30 cm; ovo su ionako preliminarni rezultati i daljnja analiza podataka će pokazati s većom preciznošću o kojim pomacima se radilo”, krajnje je korektan bio Tkalčić, da bi krenuo objašnjavati nakon dužeg uvoda.
Počeo je od konstatacije da sateliti danas, jednako kao avioni nekada, promjene Zemljine površine ovakve vrste mjere odašiljanjem elektrotalaca prema površini, koji se od nje potom odbijaju i vraćaju nazad.
Svaki signal pritom pređe određeni put. Tkalčić je objasnio da ako bi bila riječ o odašiljaču sa visine npr. 72 metra i ako je talasna dužina tog elektromagnetnkog signala kojim taj neki recimo avion bombarduje Zemlju, npr. 12 centimetara, to znači da je udaljenost između odašiljača i signala zapravo 600 talasnih dužina.
Kako signal ide iz odašiljača prema površini Zemlje, pa se potom vraća, signal zapravo prelazi tu udaljenost jednom u jednom smjeru, drugi put nazad, odnosno ukupno 1.200 talasnih dužina.
To je tek uvod, objašnjava Tkalčić, ali na jednom mjestu u objavi ističe i: “Bez panike”.
Sad se stiže na pravu stvar. Ako se tačka od odašiljača odmakla recimo 4 centimetra između dva mjerenja, to bi značilo 8 centimetara duži pređeni put elektromatnetnog signala pri drugom mjerenju, odnosno, drugi put bi signal proputovao tamo i nazad udaljenost, ne više od 1.200 talasnih dužina, nego sada od 1.200 i 2/3 talasnih dužina.
Odmotavanje zamotanog interferograma zbog sudbine Petrinje
Na taj način avion bi izmjerio da se tačka na tlu spustila zbog na primjer djelovanja potresa, za 4 centimetara. Cijela ova priča je, međutim, neophodna zato što ovdje nije riječ o snimanju jedne točke, nego o satelitskom snimanju najgušće moguće signalima istačkanog ogromnog područja poput otprilike sada potresom stradale površine od više od 1.000 kvadratnih kilometara.
To onda treba moći i prikazati. Naučnici su se zato prisjetili da sve te odnose od, kako je naveo u primjeru, dvije trećine talasne dužine ili u nekim drugim slučajevima od jedne četvrtine talasne dužine, jedne sedmine i sve tako redom, prikažu na karti potresom pogođenog područja kao šare s bojama iz našeg vidljivog spektra, pri čemu svaka boja odgovara određenom dijelu (npr. 2/3) talasne duljine vidljivog spektra.
Kada se na nekom mjestu na karti završi prikaz određenog talasnog pomaka za jedan cijeli, slijedi sljedeći niz. Na kraju, kompjuteru je na ovakav način vjerovatno puno lakše sve to sabrati, analizirati i složiti u detaljan prikaz deformacija u, na primjer, centimetrima.
Onakav šareni interferogram Tkalčić je objasnio da se naziva “zamotani interferogram”. Onakav, u kojem je nakon obrade i pretvaranja broja i dijelova talasnih dužina za koje je satelit izmjerio da su se tačke na tlu pomakle u potresu, naziva se “odmotanim interferogramom”.
Riječ je naprosto o završenoj karti područja s deformacijama tla nakon npr. potresa, koje su na karti označene isto onako kako se na geografskim kartama označavaju izohipse i izobate planina odnosno okeanskih dubina.
Takva jedna karta je i ona dr. Mladena Vihera sa Hrvatskog vojnog učilišta, koja je ilustrovala, na temelju mjerenja satelita Sentinel-1, da je Petrinja u potresu 29.12.2020. propala za 12 i više centimetara, a da se područje sa druge strane rasjeda podiglo za sedam i više centimetara.
Tkalčić sada koristi “zamotani interferogram” Marina Govorcina.
“Dobiven je podacima satelita Sentinel-1 koji se nalazi u orbiti iznad Zemlje na oko 693 km i koji odašilje elektromagnetske valove valne duljine 5.6 cm. On je preletio nešto zapadnije od Petrinje. Iz mog prijašnjeg opisa, sada znamo da je njegova efektivna valna duljina 5.6/2=2.8 cm, i zato je pomak izražen na skali od 0 do 2.8 cm”, pojašnjava.
Sve što preostaje za iščitati tu kartu, pojasnio je, jeste iščitati koliko puta se ponavljaju uzorci punog spektra boja.
Već i 4 cm pomaka po visini ekvivalent je umjerenog do jačeg potresa
“Kada bismo prebrojali kolobare na zapadnoj i istočnoj strani Pokupskog rasjeda (koji je označen crvenom bojom), bilo bi ih oko 10 na zapadnoj i 7 na istočnoj strani. Množenjem broja valnih ciklusa s 2.8 cm, dobije se procjena ukupnog pomaka 28 cm prema satelitu na zapadnoj i odmaka od oko 20 cm na istočnoj strani rasjeda. Treba još imati na umu da se te vrijednosti naknadno trebaju pretvoriti u horizontalnu i vertikalnu komponentu gibanja. Kada se to napravi, može se izračunati koliko se točno pomaklo zapadno odnosno istočno krilo ovoga rasjeda”, objašnjava on.
Zbog položaja boja, Tkalčić konstatuje ono što se odmah naslućivalo, da je u potresu došlo do pomicanja tla tako da se istočna ili gornja strana rasjeda pomakla prema jugoistoku u odnosu na zapadnu stranu rasjeda.
“Osim toga, došlo je i do spuštanja istočnog i podizanja zapadnog krila”, naveo je.
“Tu treba pripaziti kod interpretacije, jer internetom kolaju razne fotografije i nije sve što se vidi rasjedna linija, nego na nekim mjestima dolazi do odrona tla i drugih pojava uslijed potresa”, objasnio je Tkalčić da pukotina u tlu ne znači odmah rasjed.
“Iz interferograma se može vidjeti da na mjestu gdje očekujemo da se rasjedna linija manifestirala, na površini ne postoji dobra korelacija, ne vide se jasno kolobari, pa se ne može odmah reći koliko je ta linija duga dok se to ne potvrdi direktnim opažanjem na terenu. Mogla bi biti oko 15, a možda i oko 25 km duga”, dodao je Tkalčić.
Zanimljivo je iz Tkalčićeve objave primijetiti još nešto, bez obzira što očigledno iskreno ističe na nekoliko mjesta da ne želi biti pretenciozan u svojoj javnoj objavi, posebno ne dok su svi rezultati još preliminarni.
A to je da, osim što konstatuje da je, sudeći po interferogramu na koji se referira, došlo do podizanja za čak 28 centimetara sa jedne strane rasjeda prema satelitu i za 20 centimetara sa druge, on podsjeća i na to da pomicanje tla već i samo od 4 centimetra po visini bilo “ekvivalent posljedice (deformacija tla usljed) umjerenog do jačeg potresa”.
