“U pitanju je fascinantan pristup, mada biste morali da stignete na mjesto zločina vrlo brzo, s obzirom na to da proteini počinju da se razlažu nekoliko minuta nakon smrti”, izjavio je doktor Kli Varburton sa Univerziteta u Bristolu.
“Ova metoda vam vjerovatno ne bi pružila više informacija od dobrog forenzičara, ali ne bih bio iznenađen ako bi se snimio film o tome”, dodao je Varburton.
Naučnici su željei da otkriju kako mozak skladišti sjećanja u novim vezama između neurona.
Poznato je da se ovaj proces odvija tako što mozak koristi nove proteine, koje kontrolišu geni.
Istraživači su ustanovili da različita iskustva stvaraju različite promjene u genskoj aktivnosti u mozgovima miševa.
Da bi to potvrdili, naučnici su podvrgli laboratorisjke miševe različitim pozivitnim i negativnim iskustvima, poput davanja poslastice, elektrošokova, male količine kokaina i namjernog razboljevanja.
Miševi bi sat vremena nakon toga bili uspavani, a tim bi zatim proučavao ekspresiju gena u sedam različitih oblasti mozga za koje se zna da se koriste prilikom formiranja memorije, uključujući hipokampus i amigdalu.
Naučnici su samo na osnovu proučavanja mozgova miševa i njihove genske ekspresije mogli da kažu koja grupa je bila povrgnuta kom tretmanu.
Štaviše, razlika je bila toliko jasna, da su pogađanja naučnika bila tačna u više od 90 odsto slučajeva.
Čini se da genska aktivnost dostiže vrhunac sat vremena nakon formiranja memorije.
Uprkos tome što je istraživanje bilo uspješno samo na miševima, istraživači se nadaju da će moći da primijene istu tehniku na živim životinjama i, eventualno, ljudima.
Glassrpske.
