Neka od istraživanja pokazuju da je ukupan broj populacije koala u Novom Južnom Velsu oko 36.000, ali neki misle da su ti podaci „zastarjeli i nepouzdani“ i da bi stvaran broj mogao biti upola manji. Zbog toga je odlučeno da se u kontrolu populacije koala uvede nadgledanje bespilotnim letjelicama.
Istraživači sa Univerziteta u Njukastlu već su testirali dronove u saradnji sa Odjeljenjem za planiranje, industriju i životnu sredinu Novog Južnog Velsa.
Tim sa dronom uspio je da uoči koale efikasnije i jeftinije od tima koji koristi tradicionalnije metode traženja tragova koala po šumi ili osvjetljavanja drveća tokom noći kako bi spazili sjaj očiju koala okačenih po drveću.
„Na području koje smo mi osmatrali dronom uspijevali smo da nađemo koalu svaka dva sata, dok timovi koji su radili sa reflektorima to uspiju na svakih pet do sedam sati. Izviđači pak uspiju da nađu tragove u šumi tek na svaka 43 sata“, naglašava vođa projekta, dr Rajan Vit.
Ekipa doktora Vita nadletala je dronovima pred zoru. Na snimcima zabilježenim infracrvenim kamerama koale su izgledale kao mutne bijele mrlje i bilo ih je teško razlikovati od krošnje drveta.
Kako bi utvrdili da li se radi o koalama istraživači su isključili kamere za noćno snimanje kako bi provjerili dobijene rezultate.
„Čak i tokom zime stijene su emitovale toplotu i bilo je zaista teško vizuelno utvrditi da li je u pitanju kamen ili koala“, navodi Vit.
Mada njihovi snimci imaju nedostatke, Vit vjeruje da oni ipak najavljuju veliku promenu – i to ne samo u zaštiti koala.
Dronovi opremljeni vještačkom inteligencijom
Planira se da bespilotne letjelice budu opremljene softverima vještačke inteligencije koji će automatski razvrstavati koja vrsta životinja je snimljena. Tako bi se prikupili tačni podaci o brojnosti i drugih životinjskih vrsta, od letećih lisica do oposuma.
Ova tehnologija već postoji, ali još uvijek ne radi u realnom vremenu. Istraživači su već koristili letjelice sa ovim softverom poslije šumskih požara koji su buktali širom Australije krajem „Crnog ljeta 2020“ da bi procijenili broj preživjelih koala.
Oni su unosili podatke u softver kako bi ga „naučili“ da razlikuje oposuma od koale, odnosno da sačine bazu podataka o cjelokupnom biodiverzitetu.
Mane trenutnih metoda
Za uobičajenu, tradicionalnu tehniku brojanja koala potreban je tim od bar šestoro ljudi koji provode nekoliko noći štetajući kroz šumu duž nekoliko paralelnih pravaca i reflektorima osvjetljavaju drveće.
Ova metoda zahtijeva mnogo živog rada i podrazumijeva visoke nadnice za tragače.
Budući da su ovakve potrage spore i skupe, procjene populacije koala se i dalje veoma razlikuju i otuda se pojavljuju različite brojke.
Tokom prošlogodišnje debate u parlamentu Novog Južnog Velsa, iznet je podatak da bi koale mogle da nestanu sa ovih prostora „znatno prije“ 2050. godine.
Nekoliko mjeseci kasnije, u novembru, savezna ministarka zaštite životne sredine, Suzan Li, najavila je dva miliona dolara za nacionalni popis broja koala.
„Bila sam toliko frustrirana jer mi niko nije mogao da dâ podatke koji su mi potrebni … Jednostavno ih nema“, istakla je ministarka.
Dronovi će biti budućnost
Upotreba bespilotnih letjelica bila bi od velike koristi, ali sami dronovi su skupi – oni koji se koriste za istraživanje koštaju oko 20.000 američkih dolara.
„Najveći izazov biće pokretanje ovog sistema dronova u realnom vremenu, tako da ne morate da se oslanjate na procjene nekoga ko gleda u ekran i nagađa da li je to koala ili nije. Možemo da ‘podučavamo’ softver da prepoznaje to je koala, to je stena, to je oposum i tako dalje“, smatra dr Vit.
(RTS)
