20. Septembra 2022.

Đoković ne može sâm

Big Portal

Izabranici Viktora Troickog grupnu fazu, igranu u Valensiji, završili su kao treći, iza selekcija Španije i Kanade, a ispred Južne Koreje.

Naš tim je nastupao u sastavu Miomir Kecmanović, Filip Krajinović, Laslo Đere, Dušan Lajović, Nikola Ćaćić.

Oni nisu uspeli da obezbede plasman u nokaut fazu, koja će se od 22. do 27. novembra igrati u Malagi.

Iako smo na kraju imali isti skor kao Španija i Kanada (2-1), nisu baš detalji odlučivali o putnicima u četvrtfinale, pošto je Srbija uoči poslednjeg kola praktično bila otpisana.

Za plasman dalje bila nam je potrebna pobeda protiv Kanade, koju smo i ostvarili, posle predaje očigledno ne preterano zainteresovanog protivničkog dubla, ali i trijumf Južne Koreje nad domaćinom Španijom, koji zaista nije bio realan.

Inače, Španiji i Kanadi, među najboljih osam pridružili su se Italija, Hrvatska, Nemačka, Australija, Holandija i Sjedinjene Američke Države.

Naša zemlja Dejvis kup igra od 1927, a najveći uspesi, u vreme Jugoslavije, bila su polufinala 1988, 1989. i 1991. godine.

Ako gledamo pojedinačne mečeve, Srbija je u Valensiji ostvarila četiri pobede i pet poraza.

To je najpre učinio Dušan Lajović protiv Seong-čan Hong, 378. igrača planete, da bi potom i Miomir Kecmanović bio bolji od Sunvu Kvona.

U meču protiv Kanade, prvi singl Laslo Đere je rešio u svoju korist protiv Gabrijela Dijala, 335. na listi, a piše se i pobeda dubla u sastavu Kecmanović/Krajinović nad Aleksisom Galarnoom i Vasekom Pospišilom, koji je posle tri odigrana meča bio prinuđen da preda zbog povrede.

Neuspešni smo bili protiv Španije u sva tri duela – Albert Ramos Vinolas savladao je Lasla Đerea, Roberto Bautista Agut je pobedio Miomira Kecmanovića, dok je dubl Granoljers/Martines bio bolji od Nikole Ćaćića i Dušana Lajovića.

Čini se da je ključni meč za rasplet čitave grupne faze bio onaj između Kecmanovića i Feliksa Ože-Aljasima, koji je sa 6:3, 6:4 rutinski pripao Kanađaninu.

Taj poraz teško je pao našem teniseru, baš kao i onaj u prvom kolu od Roberte Bautiste Aguta, koji je bio veoma interesantan i neizvestan.

“Iskreno, izvinio sam mu se zato što je ovo drugi put za mene da gubim kada igram za reprezentaciju. I to su oba meča, i protiv Kukuškina u Insbruku i sada protiv Bautiste bila povuci-potegni, a ja sam oba izgubio. Meni je stvarno bilo krivo i hteo sam da mu se izvinim. Međutim, Viktor je rekao da nema potrebe to da radim jer sam odigrao dobro i da kada god dam sve od sebe, a izgubim, nemam zbog čega da se izvinjavam”, rekao je Kecmanović.

Srbija u Dejvis kupu:
Najviše pobeda Nenad Zimonjić (43-31)
Najviše pobeda u singlu Novak Đoković (38-7)
Najviše pobeda u dublu Nenad Zimonjić (30-19)
Najbolji dubl tim Dušan Vemić/Nenad Zimonjić (7-2)
Najviše nastupa Nenad Zimonjić (55)
Najviše godina u reprezentaciji Nenad Zimonjić (22)

Možda bi epilog takmičenja u Valensiji bio drugačiji da je igrao Novak Đoković, koji gotovo uvek donosi taj jedan bod.

A možda i ne bi? Koliko puta se samo proteklih godina dešavalo da Novak obezbedi poen u singlu, a onda da sveukupni duel, dakle jedan singl i jedan dubl meč (po novom formatu prim. aut), pripadne rivalu.

Đoković jeste jedan od najboljih tenisera ikada, ali nije baš ni čudotvorac, da uvek posle svog meča u singlu, igra i dubl, koji mu, iskreno, nikada nije preterano “ležao”, niti ga je mnogo praktikovao tokom karijere.

To je činio i prošle godine, najpre u grupnoj fazi protiv Nemačke, kada je zajedno sa Ćaćićem izgubio od Kravjeca i Puca.

Naš par je potom tada, u četvrtfinalu, do kog smo došli uz dosta sreće i zahvaljujući Rusima, savladao kazahstanski dubl u sastavu Golubjev/Nedovjesov.

Morao je Novak i u polufinalu na teren dva puta, protiv Hrvata. Nakon rutinskog trijumfa nad Čilićem, zajedno sa Krajinovićem nije mogao, ipak, da naudi jednom od najboljih dublova sveta, Mektiću i Paviću.

“Da bismo osvojili Dejvis kup moramo da imamo više dubl igrača, moramo da imamo dubl tim, inače će biti veoma teško. Oni tačno znaju gde će loptica da ide, ko izlazi, ko pokriva. Stalno vrše pritisak. To je što je, pokušali smo. Nije uspelo. Definitivno treba da unapredimo dubl deo našeg tima. Moramo da imamo dubl koji stalno igra zajedno. Inače, to će biti kao penjanje na Mont Everest”, objasnio je Đoković šta nam je potrebno za uspeh u Dejvis kupu.

Novak je u Dejvis kupu debitovao sa nepunih 17 godina. Te 2004. u prvom kolu Evro-afričke sezone, savladao je Letonca Janisa Skroderisa sa 6:2, 6:2.

Novak je u pravu, dubl je u trenutnom formatu igranja na dve pobede podjednako važan kao i singlovi.

Srbija u konkurenciji parova u Top 100 ima jedino Nikolu Ćaćića, koji je 63. na listi, dok su van stotinu najboljih Matej i Ivan Sabanov, koji su relativno nedavno izabrali da umesto Hrvatske nose dres Srbije.

Problem uz (ne)stalan dubl predstavljaju i doprinosi ostalih igrača u singlu. Sve su to solidni igrači, koji mogu da pobede maltene svakog na svetu, ali u Dejvis kupu to nismo imali mnogo prilike da viđamo.

Nekadašnji format ovog takmičenja nam je više išao na ruku, igralo se do tri pobede, Đoković je maltene uvek donosio dva, a neko bi već u preostala tri susreta uspeo da “namakne” još barem jednu.

Tako smo u ostalom osvojili prvu i jedinu titulu u ovom takmičenju, pre 12 godina.

Đoković je u finalnom susretu tada bio bolji od Žila Simona i Gaela Monfisa, da bi ključnu pobedu našem timu doneo aktuelni selektor, Viktor Troicki, koji je savladao Mikaela Lodru.

Imali su “orlovi” šansu da i 2013. osvoje Dejvis kupu, međutim, u Beogradu bolja je bila Češka sa 3-2 u pobedama.

Tada je Novak uzalud doneo dva poena Srbiji protiv Tomaša Berdiha i Radeka Štepaneka. Treći poen, vredan “salatare”, nisu uspeli da obezbede Dušan Lajović, odnosno Ilija Bozoljac i Nenad Zimonjić.

Novakov skor u Dejvis kupu (42-13 singl+dubl):
Beton 28-9
Šljaka 11-4
Trava 0-0
Tepih 3-0

Novakov skor u ovom takmičenju je 38-7, s tim da je čak šest tih poraza doživeo do 2009. godine, pre svog vrhunca.

Od njega su bolji bili jedino Belgijanci Olivije Rohus i Kristof Vligen (2005), Rodžer Federer (2006), Nikolaj Davidenko (2008), te Španci Rafael Nadal i David Ferer (2009).

Taj preostali poraz bila je u stvari predaja zbog povrede u polufinalnom okršaju 2011. protiv Huana Martina del Potra u Beogradskoj areni.

Novak je od tada odigrao 19 singl mečeva u Dejvis kupu i sve ih je dobio, tako da je zaista šteta što smo u protekloj deceniji imali još samo to jedno finale protiv Češke (2013), polufinala (2017, 2021), te četvrtfinala (2015, 2016, 2019).

Inače, igrao je Đoković i u dva navrata ATP kup, a u 12 mečeva, što singl, što dubl, ima 11 pobeda. To mu/nam je bilo dovoljno za titulu u ovom takmičenju 2020. godine.

Statistika još kaže da od aktuelnih reprezentativaca u dresu sa državnim grbom, Dušan Lajović ima skor 12-9, Filip Krajinović 8-4, Miomir Kecmanović 1-3, baš kao i Laslo Đere.

Dakle, koliko god da je dubl važan, ukoliko želimo da u narednih nekoliko godina, koliko će Novak realno još igrati, za novu titulu u Dejvis kupu moraće da se “probude” i ostali singl igrači.

Da bismo uopšte obezbedili grupnu fazu 2023, moraćemo da prođemo baraž, koji je na programu u februaru naredne godine. U njemu će učestvovati 12 selekcija sa ovogodišnjeg izdanja “Finala Dejvis kupa” (5-16. mesta), kao i 12 najboljih reprezentacija iz Svetske grupe 1 Dejvis kupa.

Priredio: Milan Tomić

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare