21. Novembra 2020.

Dijamanti iz laboratorije – prirodni ili vještački uvijek su poželjni

Big Portal

Drago kamenje nastaje poslije usitnjavanja i zagrijavanja ugljenika daleko ispod površine Zemlje, a proces traje milijardama godina. Međunarodni tim istraživača predvođen Australijskim nacionalnim univerzitetom i Univerzitetom u Melburnu istakao je da su u laboratoriji stvorili dvije vrste dijamanata, na sobnoj temperaturi, korišćenjem visokog pritiska ekvivalentnog pritisku koji bi naparavilo 640 afričkih slonova koji balansiraju na vrhu prstiju u baletskim cipelama.

Istraživači napominju da su uspjeli da stvore dvije vrste strukturno različitih dijamanata – jedan sličan onima koji se obično nose kao nakit i drugi tip nazvan Lonsdalit, koji se prirodno nalazi na mjestu udara meteorita i tvrđi je od većine dijamanata.

Sintetički dijamanti sami po sebi nisu novi, nastali su u laboratorijama četrdesetih godina prošlog vijeka u pokušaju da se pronađu jeftiniji, etički i ekološki prihvatljiviji kamenčić.

Ali istraživači su bili oduševljeni stvaranjem takvih dijamanata na sobnoj temperaturi, posebno  dijamanta Lonsdalita, koji ima potencijal da se koristi za siječenje “ultra-čvrstih” materijala na rudarskim nalazištima.

“Stvaranje ovog rijetkog, ali izuzetno korisnog dijamanta dugoročni je cilj našeg rada. Prvi put u našoj laboratoriji bilo je uzbudljivo postići mogućnost izrade dvije vrste dijamanata na sobnoj temperaturi”, istakla je Huang Ksingshuo naučnik Australijskog nacionalnog univerziteta koji radi na projektu.

Kristali koji “liče” na prave dijamante

Dijamanti koji se “gaje” u laboratoriji obično nastaju tako što se ugljenik intenzivno podvrgava toploti. Koliko vremena treba za izradu dijamanata?

Samo nekoliko minuta, zahvaljujući revolucionarnom istraživanju koje su vodili istraživači sa univerziteta u Australiji.

Dijamanti iz “semena” nastali u laboratoriji

Da bi formirali dijamante, istraživači su izvršili ogroman pritisak kako bi stvorili “silu uvijanja ili klizanja”, rekla je Džodi Bradbi, profesor fizike na univerzitetu u Australiji.

Postoji više načina za pravljenje dijamanata u laboratoriji. Uvijek proces počinje sa “semenom” ili parčencetom dijamanta. U mašinu se stavljaju “sjeme” i ugljenik koji se izlažu temperaturi od 1.500 stepeni Celzijusa i velikom pritisku. To je ustvari oponašanje svih procesa koji se događaju u zemljinoj utrobi tokom milijardi godina.

Kompanije koje se bave iskopavanjem dijamanta su “Rio Tinto”, “Alrosa” i “Birs”. Da bi se iskopao jedan karat dijamanta, potrebno je iskopati oko 250 tona zemlje. Za sva iskopavanja koriste se mašine koje rade na dizel gorivo, što je za životnu sredinu loše. Pri tom procesu eksploatacije zagađuju se i voda i zemljište.

Američka kompanija “Diamond Foundary” za dobijanje dijamanata koristi solarnu energiju, a čitav proces nastanka dijamanata u laboratoriji koristi obnovljive izvore energije.

Koliko vrijede dijamanti nastali u laboratoriji

Po procjenama stručnjaka samo jedan odsto dijamanata nastaje u laboratorijama. Tako nastali dijamanti gube na vrijednosti, pa im je cijena na tržištu niža.

Istraživač Dugal Meklok, profesor fizike na Univerzitetu u Melburnu, i njegov tim koristili su napredne tehnike elektronske mikroskopije za uzimanje “kriški” iz eksperimentalnih uzoraka kako bi bolje razumjeli kako su nastali dijamanti.

U istraživanje su bili uključeni i istraživači sa Univerziteta u Sidneju i Nacionalna laboratojija Tenesija u SAD.

(RTS)

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare