Subota je dan koji je predviđen za zadušnice i tada je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi služba za upokojene.
Iako se i ostalim danima može moliti za pokojne, pravoslavni hrišćani treba svake subote da dođu u crkvu, zapale svijeću i u molitvama se sjete svojih upokojenih.
A kako su danas Mitrovske zadušnice, druge su po značaju u pravoslavnom kalendaru, odmah iza onih pred Vaskršnji post, ovo su običaji koji treba da se ispoštuju.
U crkvama se obilježavaju svetom liturgijom i parastosom, a na groblje se izlazi prije podne i nosi samo svijeća, žito i vino. Na grobove se nose svijeće, a sveštenici obavljaju pojedinačne parastose i čitaju molitve za preminule.
Svako drugo obilje je nepotrebno i nije u duhu pravoslavlja. Prema narodnom vjerovanju, svijeća upaljena na zadušnicu više vrijedi od svih svijeća upaljenih pokojnicima tokom godine, a ako se ne upali mrtvi će godinu dana biti u mraku.
Zadušnice nikada nisu za vrijeme posta, pa zato i padaju u subotu, pa se tada i peku kolači od bijelog tijesta.
Zajedničko za zadušnice u svim krajevima jeste izlazak na groblje, nošenje onoliko svijeća koliko se pokojnika pominje i organizovanje posluženja na grobu, bilo to samo sok ili čaša vode. Na groblju se valja poslužiti makar jednim zalogajem, običaja radi. Ponudama se služe svi, čak i nepoznata lica koja priđu grobu, inače njihovo odbijanje ili tjeranje smatra se velikim grijehom i uvredom mrtvih.
Vjerovatno jedno od najinteresantnijih predanja o Mitrovskim zadušnicama je da smo ih preuzeli od Ruske pravoslavne crkve. Ko nije u mogućnosti da izađe na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi. U crkvi se na zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova četvrtog vijeka hrišćanske propovijedi: “Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih.”
