Naime, u vrijeme cara Lava Mudroga, 911. godine, bilo je svenoćno bdenje u Bogorodičinoj crkvi Vlaherne u Carigradu. Naroda je bila puna crkva. U pozadini crkve stajao je Sveti Andrej Jurodivi sa svojim učenikom Epifanijem. U četvrti sat noći pojavila se Presveta Bogorodica iznad naroda s rasprostrtim omoforom na rukama, kao da tom odjećom pokriva narod. Bila je odjevena u zlatokrasnu porfiru i sva blistala u neiskazanom sjaju, okružena apostolima, svetiteljima, mučenicima i djevicama.
Preklonivši koljena, Ona se dugo molila, zalivajući suzama svoje bogoliko i prečisto lice. Sveti Andrej, videći to javljanje, pokaza rukom Epifaniju blaženom, i upita ga: “Vidiš li, čedo, Gospođu i Caricu svijeta, kako se moli za sav svijet?“ Epifanije je odgovorio: “Vidim, sveti oče, i užasavam se!” Zbog toga čuda ustanovljeno je ovo praznovanje, da nas podsjeti kako na taj događaj tako i na stalno pokroviteljstvo Presvete Bogorodice.
Bezbroj puta pokazala se očigledno pomoć Presvete Bogorodice kako pojedincima tako i narodima, kako u miru tako i u ratu, kako u monaškim pustinjama tako i u mnogoljudnim gradovima. Događaj koji Crkva danas spominje i praznuje dokazuje samo to postojano pokroviteljstvo Presvete Bogorodice nad rodom hrišćanskim.
Profesor Lazar Mirković u svojoj “Heortologiji” napominje da u Rusiji već od 12. vijeka postoje mnogi hramovi posvećeni Pokrovu Presvete Bogorodice. U srpskim mjesecoslovima i tipicima iz 15. i 16. vijeka ne pominje se praznik Pokrova Presvete Bogorodice, što znači da je u Srpskoj crkvi služba ovog praznika ušla zahvaljujući ruskim bogoslužbenim knjigama krajem 17. vijeka i početkom 18.
