Preobraženje Gospodnje je događaj opisan u Jevanđelju, odnosno praznik kojim se proslavlja trenutak kada se prvi put Hristova božanska priroda učinila vidljivom. Time je učenicima dat nagovještaj slave kakva će biti u vječnosti.
Treće godine propovijedanja nove vjere, Isus Hristos poveo je apostole i učenike svoje – Jakova, Petra i Jovana u planinu, gdje se u toku noći preobrazio pred njima i pokazao im neke od svojih božanskih moći.
Osim preobraženog Isusa, pojavili su se i proroci Mojsije i Ilija i začuo se glas Božiji, koji apostolima reče da nikad ne gube vjeru u Njega i Njegovog Sina.
Sjaj Njegove tavorske svjetlosti shvata se kao energija Boga, a ne Njegovo ispoljavanje. Kao predmet mističkog iskustva, ova svjetlost je često opisivana u pokušajima da se dođe do razumijevanja i sjedinjavanja sa Bogom.
Na ikonama, Preobraženje Gospodnje se slika tako što se planina Tavor često prikazuje sa tri vrha. Na srednjem je Isus Hristos u bijeloj odjeći, blagosilja, iz Njega se širi svjetlost. Na desnom vrhu stoji Mojsije i drži tablice Zakona, na lijevom prorok Ilija. Ispod planine trojica učenika, Petar, Jakov i Jovan leže, izgledajući kao u zanosu. Ponekad se sa jedne strane planine prikazuju Hristos i učenici kako dolaze na planinu, a s druge kako silaze – učenici su uznemireni, Hristos se osvrće i blagosilja ih.
Na Preobraženje se u crkvi osveštava grožđe i dijeli narodu. To nije Sveto pričešće, kako neki misle, već osvećivanje u znak zahvalnosti Bogu na plodovima za ishranu. U krajevima gdje nema grožđa, osveštava se drugo voće, kao što su jabuke.
Na ovaj dan se strogo posti, a dozvoljena je upotreba ribe u ishrani.
U narodu se slavi Preobraženje kao prelaz iz ljetnjeg u zimski period, kad vazduh i voda postaju hladniji, lišće počinje da žuti i sve u prirodi što je do tada bujalo polako vene. Tog dana se ne radi.
Već oko Preobraženja prolaze nesnosne vrućine i vrijeme postaje hladnije, naročito noću. Zbog te promjene u prirodi nastala je u narodu izreka “Preobraženje je, preobražava se i gora i voda”.
