Ako sela ostanu bez žena, Republika Srpska će ostati bez sela, upozorili su još prije dvije godine iz Džender centra RS, a nedavno je jedna izjava s druge strane Drine ponovo “zakuvala” staru diskusiju o ženama i životu na selu.
Uroš Davidović, urednik jedne od najpopularnijih emisija o poljoprivredi u Srbiji, izjavio da je formula za ostanak mladih ljudi u selima i za spas sela od odumiranja krajnje jednostavna: novac i žene.
–Dajte poljoprivredniku mogućnost da zaradi novac i da ima ženu i porodicu i on će sigurno ostati na selu – rekao je Davidović.
Ovaj recept je, kažu poznavaoci prilika, malo uprošten, ali u suštini tačan i može se primjeniti i u Republici Srpskoj. Priča da su problem žene, jer, navodno, “neće da rade”, niti da žive na selu, odavno ne piju vode.
–Žene neće da rade džabe, da trpe nasilje, da žive u selima u kojima se zatvaraju škole i gdje od kulturnih dešavanja postoje samo prodavnice pred kojima dokoni muškarci piju pivo – kaže Gordana Vidović, poslanica opozicije u Narodnoj skupštini RS i osnivačica Seljačke stranke RS.
Žalosno je, dodaje ona, što mnoge žene, kada sa sela pobjegnu u grad, samo jednu patnju zamijene drugom, jer često u grodovima žive kao podstanarke i rade za minimalac.
Istvoremeno oko 1.000 sela u Srpskoj je pusto, ili u njima živi tek poneki starac, pa im prijeti izumiranje.
Šta se može uraditi da se ta sumorna slika promijeni i može li država selu obezbijediti i novac i žene?
Što se novca tiče, nije baš tačno da Republika Srpska ne ulaže u sela, tvrde u Ministarstvu poljoprivrede RS. Poručuju da je kroz razne programe podsticaja i projekte za ruralni razvoj na raspolaganju skoro 170 miliona maraka. U tu cifru je uključen i godišnji agrarni budžet RS od 71 milion KM, te krediti IRB RS za investicije i ugovaranje proizvodnje i otkupa, u ukupnom iznosu od 60 miliona KM. Posebno ističu projekat razvoja konkurentnosti u rurlnim područjima, kroz koji bi oko 5.500 poljoprivrednih proizvođača trebalo da dobije ukupno pet miliona KM, obezbijeđenih kreditom kod UN-ovog Međunarodnog fonda za razvoj poljoprivrede IFAD.
Istina, ništa od tog novca nije namijenjeno direktno za žene, ali kada su u pitanju kapitalne investicije u poljoprivredi žene gazdarice seoskih imanja imaju prednost i dobijaju pet odsto novca više. Uz to, ministar poljoprivrede Boris Pašalić je najavio inicijativu čiji je cilj da žene i mladi bračni parovi lakše dobiju na korištenje i obradu zemlju, koja je u vlasništvu RS, a moguće je i da će RS, po ugledu na neke druge zemlje, podstaći one koji imaju zemlju, a ne obrađuju je, da je prepuste ženama i mladima.
–Ipak, uz napredak poljoprivrede neophodne je obezbijediti i druge uslove za kvalitetan život porodica na selu, poput škola, zdravstvenih ustanova, društvenih aktivnosti, što je definisano i strateškim planom ruralnog razvoja – kaže portparol Ministarstva poljoprivrede RS Aleksandar Macanović.
Da su strategije jedno, a stvarni život nešto sasvim drugo, dobro zna Slađana Ujić, predsjednica udruženja žena “Snop” iz Gučeva kod Rogatice. Dodaje da je na trend odalska žena sa sela, uz loše uslove života, uticalo i to što mlade žene često ne pristaju na tradicionalne vrijednosti, koje još vladaju u selima.
–One ne pristaju da rade 12 sati dnevno bez plate i da ih se ništa ne pita. Naprosto, hoće da budu slobodnije u odlučivanju – kaže Ujićeva.
Pašalić: Mladi rade, stari odlučuju
–Želimo da što više žena i mladih ljudi postanu nosioci poljoprivrednih gazdinstava u RS. Sa njima je lakše sarađivati i oni češće prihvataju nove sorte ili tehnologije – kaže ministar poljoprivrede RS Boris Pašalić.
Podsjeća da na nekim imanjima žive i po tri generacije, a glavnu riječ u pravilu vodi najstariji član od 80 godina, dok se onaj sa 20 godina, iako mnogo radi, ništa ne pita. Ministar kaže da treba podstaći ljude da prenose gazdinstva na mlađe i na žene.
Srpskainfo, Milkica Milojević
Foto: Shutterstock
1:Žene neće da rade džabe – koliko je meni poznato iz uzeg kruga porodice u svim domacinstvima
zene su te koje “drze” novcanik kod sebe i koje odlucuju o vecini troskova, muskarci se brinu o
troskovima sjetve, popravke masina ili placanju usluga obrade zemlje drugim licima.
2:Nece da trpe nasilje – opet iz vlastitog iskustva i poznavanja prilika u uzoj porodici ne znam da je iko
ikada udario zenu a kada je rijec o prigovaranju, “cantanju”, psovanju, tu apsolutno zene vode u odnosu
na svoju “jacu” polovinu.
3:Nece da zive u selima u kojima se zatvaraju skole – pa valjda ne zive zene same u takvim selima vec
zive ZAJEDNO sa svojim muzevima i dijecom. Zasto se skole zatvaraju ? Zasto je trend, opet iz
licnog iskustva da 90% mojih muskih ozenjenih prijatelja i poznanika pokusavaju nagovoriti zenu da
imaju trece dijete a zene to nece i muskarci tu ne mogu apsolutno nista uciniti pored svih sredstava
koja stoje na raspolaganju zenama, pa zar mislite da su nase bake imale kontracepcijska sredstva da
bi radjale po petoro djece ili vise ?
4:Nece da zive u selima gdje od kulturnih desavanja postoje samo prodavnice pred kojim dokoni
muskarci piju pivo – ko zenama brani da npr jednom sedmicno se sastaju po kucama ili u prostorijama
skola ili mjesnih zajednica i npr pletu, heklaju, pjevaju ili rade bilu kakvu kulturnu aktivnost ? Samo
veliko je pitanje da li imaju vremena za pletenje i heklanje pored silnih objava, lajkovanja, tvitovanja i
slicnih s…nja. U svakom selu par puta godisnje budu i narodni zborovi kod crkve ali vecini mladih
mama to nije IN odnosno to je AUT, staromodno, zaostalo. A sto se tice piva ispred prodavnice, ako nista
drugo uzmite u obzir da je pivo u prodavnici barem duplo jeftinije nego u kafani i to je najcesci razlog
druzenja pred prodavnicom jer svi bi mnogo radije pili pivo za sankom neke kafane i uz pivo gledali u
najcesce malo dublji dekolte i jos cesce malo kracu suknjicu ili providne helanke neke konobarice.