U centru vašeg mozga, nalazi se nakupina nerava koja se naziva suprahijazmatično jezgro.
To jezgro nadgleda sat vašeg tijela odnosno cirkadijalni ritam. Određuje kada se osjećate pospano, a kada se osjećate budno.
Kontroliše vaš krvni pritisak, tjelesnu temperaturu i osjećaj za vrijeme. Ono pretvara vaše tijelo u fino podešenu mašinu.
Ta mašina voli predvidljivost. Vaše tijelo je najefikasnije kada postoji rutina koju treba slijediti.
Dakle, ako spavate u isto vrijeme svake noći i budite se u isto vrijeme svako jutro, vaše tijelo zaključava to ponašanje. I tu stvari dolaze do nauke.
Vaš ciklus spavanja i buđenja reguliše protein koji se zove PER. Nivo proteina raste i opada svaki dan, dostižući vrhunac uveče i naglo opada noću.
Kada su nivoi PER niski, vaš krvni pritisak pada, otkucaji srca se usporavaju, a razmišljanje postaje maglovito. Postaješ pospan.
Ako pratite marljivu rutinu spavanja – budite se u isto vrijeme svakog dana – vaše tijelo uči da poveća nivoe PER na vrijeme za alarm.
Otprilike sat vremena prije nego što bi trebalo da se probudite, nivoi PER rastu (zajedno sa tjelesnom temperaturom i krvnim pritiskom).
Da biste se pripremili za stres buđenja, vaše tijelo oslobađa koktel hormona stresa, poput kortizola. Postepeno, vaš san postaje sve lakši i lakši.
I zato se budite prije alarma. Vaše tijelo mrzi vaš budilnik. Potresno je i stresno. I uništava sav taj naporan rad. Pobjeđuje svrhu postepenog buđenja.
Dakle, da ne bi bilo ometano, vaše tijelo čini nešto nevjerovatno: počinje da povećava PER i hormone stresa ranije uveče.
Vaše tijelo dobija prednost tako da proces buđenja nije prekinut. Toliko je precizan da se vaši kapci otvaraju nekoliko minuta – možda čak i sekundi – prije nego što se alarm oglasi.
Pa… može se reći da imamo supermoći onda?
Postoje dokazi da se i sami možete probuditi na vrijeme. Naučnici za spavanje sa njemačkog Univerziteta u Lubeku zatražili su od 15 volontera da spavaju u njihovoj laboratoriji tri noći.
Jedne noći, grupi je rečeno da će se probuditi u 6 ujutro, dok je druge noći grupi rečeno da će se probuditi u 9 sati ujutro.
Ali istraživači su lagali – ionako su probudili volontere u 6 ujutro. I rezultati su bili zapanjujući.
U danima kada su spavačima govorili da će se probuditi rano, njihovi hormoni stresa su se povećavali u 4:30 ujutro, kao da su očekivali rano jutro.
Kada je spavačima rečeno da će se probuditi u 9 ujutro, njihovi hormoni stresa se nisu povećali – i probudili su se užasnutiji.
“Drugim riječima, naša tijela bilježe vrijeme za koje se nadamo da ćemo započeti dan i postepeno nas pripremaju za svijest”, piše Džef Hau.
Uzgred, ako se ne probudite prije alarma, vjerovatno ne spavate dovoljno – ili ne spavate po dosljednom rasporedu.
Buđenje u različito vrijeme radnim danima i vikendom može brzo da vam pokvari sat. Bez ikakve dosljednosti, vaše tijelo možda neće znati kada da ustane.
Dakle, kada vaš alarm počne da vrišti, osjećate se ošamućeno i mrzovoljno.
