Duboko u prašumama Venecuele iz zemlje se izdiže niz platoa na visini od čak 2743 metra. Gledajući s vrha, oni izgledaju poput ostrva u oblacima. To tu tepui, što je indijanska riječ za planinu, od kojih je najpoznatija Mount Roraima. Zbog svoje neobične geografije i nepristupačnog terena sastavljenog od izrazito strmih i visokih bočnih stijena, to je područje dom brojnim neobičnim biljnim vrstama koje ne postoje nigdje drugdje na planeti. Osim toga, na planini kiši svaki dan, zbog čega život cvjeta. Mount Roraima je oduvijek privlačila avanturiste, a oni koji su se uspjeli popeti pričali su o “ostrvu u oblacima”.
Navodno je upravo to mjesto inspirisalo Arthura Conana Doylea da napiše “Izgubljeni svijet”. U njegovoj noveli, grupa istraživača tamo pronalazi dinosaure i druga izgubljena stvorenja – još uvijek posve žive i zdrave na udaljenoj i izoliranoj visoravni. Neki i danas vjeruju kako je to realna mogućnost.
Stvarni izgubljeni svijet
Nekad neprobojna granica za sve osim starosjedioca Pemona, planina Roraima je zaista bila izgubljeni svijet. Ti su planinski platoi već postojali kad je Južna Amerika bila povezana s Afrikom u superkontinent Gondwanu, što znači da su prvi put formirani prije otprilike 400 do 250 miliona godina.
Za to vrijeme, rastopljena stijena probijala se kroz pukotine na kopnu pješčenjaka. U isto vrijeme, vjetar i voda proletjeli su Gondvanom te erodirali uzdignuti gorski niz. Regija izgledala slično sada kao prije oko 20 miliona godina, piše Ancient Origins. Budući da su tepuii bili toliko dugo izolirani na svojim visokim visoravnima, njihova flora i fauna pruža fantastičnu organsku ilustraciju evolucije.
Pretpostavlja se da “najmanje polovina od oko 10 000 biljnih vrsta ovdje jedinstvena za tepuise i okolne nizine. Nove vrste se još uvijek otkrivaju”, kažu naučnici. Istovremeno, tek je nekolicina njih detaljno istražena. Može li to značiti da navodno izumrle vrste, čak i dinosauri, još uvijek mogu postojati na tim udaljenim visoravnima?
Može li legenda biti stvarna?
Roraima je toliko udaljena od svijeta i jedinstvena da nije teško zamisliti kako je Doyle tamo vidio dinosaure. Planinom je bio fasciniran britanski botaničar Everard Im Thurn, koji se u decembru 1884. popeo na vrh Mount Roraima. – Niko od nas koji smo pratili njegov put nismo pronašli praistorijska stvorenja, ali teren je toliko težak da je samo njegov djelić istražen, tek oko 44 četvorna kilometra – rekao je njemački istraživač Uwe George. Od tada je istraženo veće područje planine, no nisu pronađeni tragovi dinosaura.
Sveto tlo
Prije dolaska Evropljana, stanovnici Venecuele su tepuima pripisivali posebno mitsko značenje. Prema Pemon Indijancima, planina Roraima je “panj moćnog stabla koje je nekoć držalo svo voće i gomoljasto povrće na svijetu”, međutim ga je “oborio jedan od njihovih predaka, a stablo se srušilo na zemlju i nastupila je strašna poplava”. Vjerovali su da ako se osoba popne na vrh tepuisa, neće se vratiti živa.
Dok se današnji putnici možda neće susresti s dinosaurima i drugim istorijskim bićima, moći će vidjeti crne žabe i tarantule koje ne postoje nigdje više na planeti. Vjeruje se da postoji mnogo drugih vrsta jedinstvenih Roraimi koje tek treba otkriti.
www.express.hr
